{"id":85,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=85","title":{"rendered":"GOTTLIEB, Antun"},"content":{"rendered":"

GOTTLIEB, Antun,<\/span> kirurg (Vukovar, 21. XI. 1880 \u2013 Ann Arbor, SAD, 13. X. 1967). Sin lije\u010dnika Alberta i Franciske ro\u0111. Borovic. Zavr\u0161iv\u0161i gimnaziju u Osijeku 1898, u Be\u010du je studirao medicinu i stekao doktorat 1904. Radio je godinu dana na kirur\u0161kom odjelu u Wiedener Krankenhaus, potom 1905\u201312. nastavio specijalizaciju kirurgije u zagreba\u010dkoj Bolnici milosrdne bra\u0107e (danas KB \u00bbSveti Duh\u00ab) pod vodstvom \u2192 Dragutina Schwarza. God. 1912. preuzeo je du\u017enost voditelja kirur\u0161koga odjela \u017eupanijske bolnice u Bjelovaru, gdje je izveo, za ono doba, vrlo smione operativne zahvate, npr. prvu resekciju \u017eeluca u Hrvatskoj 1913. Za I. svj. rata odlazi 1914. na rati\u0161te, ali je ve\u0107 1915. zbog bolesti otpu\u0161ten iz voj. slu\u017ebe i imenovan voditeljem kirur\u0161koga odjela Bolnice milosrdne bra\u0107e u Zagrebu. Zauzimao se za modernizaciju kirur\u0161ke opreme, razvoj laboratorija i prilago\u0111avanje operativne tehnike i njege bolesnika napretku eur. medicine. Osim abdominalnom kirurgijom, bavio se i ve\u0107inom drugih grana operativne medicine. Prvi je u nas, s laringologom Petrom Zecom, izveo resekciju grkljana zbog karcinoma 1918. i, u suradnji s Vasom Savi\u0107em, torakoplastiku kao terapiju kavernozne tuberkuloze plu\u0107a 1919. U petnaest godina rada na najva\u017enijem kirur\u0161kom odjelu u Hrvatskoj odgojio je najistaknutije predstavnike cijele jedne generacije kirurga. Zbog svojega polit. uvjerenja, koje je kao frankovac za diktature Kralja Aleksandra otvoreno i o\u0161tro isticao, umirovljen je 1930, ali nastavio je kirur\u0161ku i pedago\u0161ku djelatnost u privatnom sanatoriju na Srebrnjaku, poslije poznatomu kao \u00bbGottliebov sanatorij\u00ab. God. 1940. reaktiviran je i imenovan predstojnikom svojega biv\u0161eg odjela, premje\u0161tenog u nove zgrade na Svetom Duhu, ali ve\u0107 1941. usta\u0161ka vlast ga je zbog \u017eid. podrijetla izbacila iz bolnice, iako je u me\u0111uratnom razdoblju progonjen kao hrv. nacionalist. Djelomi\u010dno je bio za\u0161ti\u0107en zbog braka s \u00bbarijevkom\u00ab Ankom Horvat ro\u0111. pl. Pisa\u010di\u0107, altisticom. Pri privatnom posjetu jednom \u010dlanu vlade NDH (vjerojatno Mili Budaku, kojeg je 1932. operirao nakon poku\u0161aja ubojstva) nosio je \u017eid. znak, te iako mu je doti\u010dni rekao da ga ne mora nositi, odgovorio je da se \u00bbtim znakom ponosi dok god ga moraju nositi njegovi suvjerci\u00ab. Nakon II. svj. rata bio je imenovan predstojnikom kirur\u0161koga odjela u Zakladnoj bolnici (danas KBC Zagreb) 1945, a zatim u Bolnici \u00bbDr. Mladen Stojanovi\u0107\u00ab (danas KBC \u00bbSestre milosrdnice\u00ab) 1946, gdje je ostao do odlaska u mirovinu 1950. Politi\u010dka stvarnost u Hrvatskoj nije nikad odgovarala njegovim domoljubnim i humanitarnim idealima, \u0161to mu je onemogu\u0107ilo sveu\u010dili\u0161nu karijeru. Odbio je ponudu biv\u0161ih u\u010denika i suradnika da ga prigodom proslave 70. godi\u0161njice \u017eivota izaberu redovitim profesorom honoris causa zagreba\u010dkoga Medicinskog fakulteta. Preselio se 1962. k\u0107eri pijanistici Nataliji i zetu lije\u010dniku Josipu Matovinovi\u0107u u Ann Arbor. Po vlastitoj \u017eelji njegov je pepeo polo\u017een na zagreba\u010dkom groblju Mirogoju. Blistava uma, spretnih ruku i o\u0161tar u govoru, nije bio vje\u0161t pisanju i ostavio je samo nekrolog svojem u\u010ditelju Schwarzu i nekoliko kazuisti\u010dkih priloga objavljenih u Lije\u010dni\u010dkom vjesniku<\/span> izme\u0111u 1906. i 1922. \u2013 Brat Julije,<\/span> pravnik <\/span>(Vukovar, o. 1882 \u2013 Zagreb, o. 1965). Diplomirao je pravo u Zagrebu. Za I. svj. rata, mobiliziran u austroug. vojsku, postao je ratni invalid. Nakon rata radio je u Sisku, potom u Zagrebu te je u me\u0111uratnom razdoblju bio vije\u0107nik Stola sedmorice. God. 1922. pre\u0161ao je na katoli\u010danstvo te se u \u017eupnoj crkvi na Trsatu vjen\u010dao s Marijom (Micikom) ro\u0111. Schur (?, Vara\u017edin \u2013 Zagreb, 10. IV. 1967). Po osnutku NDH supruga je 27. V. 1941. Usta\u0161komu redarstvenomu povjereni\u0161tvu uputila molbu da ga oslobode od no\u0161enja \u017eid. znaka, \u0161to je bilo odbijeno. Zahvaljuju\u0107i mje\u0161ovitomu braku, II. svj. rat pre\u017eivio je u Zagrebu. \u2013 Brat Leon, <\/span>trgovac (Vukovar, o. 1882 \u2013 Gibraltar, 1946). Nakon \u0161kolovanja, radio je u poljoprivrednom poduze\u0107u \u00bbStrasser & K\u00f6nig\u00ab, a potom je s bratom Reginaldom (? \u2013 ?) u Be\u010du osnovao DEKOS d. d. za trgovinu \u017eitaricama. U me\u0111uratnom razdoblju bio je generalni direktor PRIZAD, centralne uprave za \u017eitarice u Beogradu. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, iselio se u SAD. \u2013 Otac Albert,<\/span> <\/span>lije\u010dnik i \u017eid. aktivist (Kalocsa, Ma\u0111arska, 1840 \u2013 Vukovar, 1932). Sin mesarskoga obrtnika. Nakon zavr\u0161etka studija medicine u Be\u010du 1867. i obrane magisterija iz opstetricije na Karl-Ferdinandovu sveu\u010dili\u0161tu u Pragu 1869, preselio se u Vukovar te otvorio privatnu ordinaciju. God. 1870. izabran je za op\u0107inskoga lije\u010dnika, a 1895. primljen je u Zbor lije\u010dnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Dugi niz godina bio je ravnatelj stare vukovarske bolnice u Magotajevoj ul. Prigodom umirovljenja 1916. odlikovan je ordenom Viteza reda Franje Josipa. Isticao se u dru\u0161tvenom \u017eivotu Vukovara te predstavljao Izraelitsku bogo\u0161tovnu op\u0107inu u Vukovaru prilikom posve\u0107enja novoga hrama 17. XII. 1889. God. 1876. o\u017eenio se Franciskom ro\u0111. Borovic, k\u0107eri Regine Borovic, prve predsjednice \u017didovskoga gospojinskoga dru\u0161tva u Vukovaru.<\/p>\n

IZV.:<\/span> HDA, RUR, \u017didovski odsjek, 27220. \u2013 Podaci o ulazniku N. Matovinovi\u0107.<\/p>\n

LIT.:<\/span> N. S.: U spomen proslave primariusa dr. Antuna Gottlieba<\/span>. Lije\u010dni\u010dki vjesnik, 52(1930) 8. \u2013 J. Mrazovi\u0107: Adresar grada Zagreba 1931.<\/span> Zagreb 1931. \u2013 Primarijus dr Antun Gottlieb<\/span>. Acta chirurgica, 1950, 1. \u2013 A. Medani\u0107: Prof. dr. Antun Gottlieb. Medicina,<\/span> 4(1967) 3. \u2013 A. Nick: Dr Antun Gottlieb (1880\u20131980). <\/span>Lije\u010dni\u010dki vjesnik, 104(1982) 2. \u2013 V. Ma\u010dek: Memoari<\/span>. Zagreb 1992. \u2013 D. Ko\u0161\u0107ak: Dr. Antun Gottlieb, prigodom 90-godi\u0161njice prve resekcije \u017eeluca u Bjelovaru<\/span>. Lije\u010dni\u010dke novine, 32(2004) 27. \u2013 V. Kova\u010d: \u017didovi Vukovara.<\/span> Bilten \u017dOZ, 1996, 46\/47. \u2013 Ista: \u017didovi Vukovara. U: Dva stolje\u0107a povijesti i kulture \u017didova u Zagrebu i Hrvatskoj<\/span>. Zagreb 1998. \u2013 M. D. Grmek: Gottlieb, Antun<\/span>. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

GOTTLIEB, Antun, kirurg (Vukovar, 21. XI. 1880 \u2013 Ann Arbor, SAD, 13. X. 1967). Sin lije\u010dnika Alberta i Franciske ro\u0111. Borovic. Zavr\u0161iv\u0161i gimnaziju u Osijeku 1898, u Be\u010du je studirao medicinu i stekao doktorat 1904. Radio je godinu dana na kirur\u0161kom odjelu u Wiedener Krankenhaus, potom 1905\u201312. nastavio specijalizaciju kirurgije u zagreba\u010dkoj Bolnici milosrdne bra\u0107e … Nastavi \u010ditati “GOTTLIEB, Antun”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-85","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-7"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/85","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=85"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/85\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=85"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=85"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=85"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}