{"id":528,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=528","title":{"rendered":"JUHN, Hinko (Jun)"},"content":{"rendered":"

JUHN, Hinko (Jun),<\/span> kipar i kerami\u010dar (Podgora\u010d, 9. VI. 1891 \u2013 Zagreb, 5. IX. 1940). Sin Mavrov, brat Gustava, Sre\u0107ka i \u2192 Miroslava. Obrtnu \u0161kolu zavr\u0161io je 1907. i 1911. diplomirao kiparstvo na Vi\u0161oj \u0161koli za umjetnost i umjetni obrt (Robert Frange\u0161 Mihanovi\u0107) u Zagrebu te 1912. nastavio \u0161kolovanje na me\u0111unarodnoj akademiji u Firenci. Studij keramike zapo\u010deo je 1918. u \u010de\u0161. Stru\u010dnoj kerami\u010dkoj \u0161koli u mjestu Bechyn\u011b i u Obrtnoj \u0161koli za keramiku i umjetni\u010dki obrt u Teplicama u \u010ce\u0161koj te nastavio u \u0161kolama za umjetni\u010dki obrt u Dresdenu u Njema\u010dkoj i Be\u010du u Austriji (Michael Powolny). Kao na\u0161 prvi \u0161kolovani kerami\u010dar, u Zagreb se vratio 1921, kad je imenovan pomo\u0107nim u\u010diteljem za keramiku na Vi\u0161oj \u0161koli za umjetnost i umjetni obrt. God. 1924. premje\u0161ten je u Obrtnu \u0161kolu, gdje je do 1929. bio stru\u010dni, potom do kraja \u017eivota predmetni u\u010ditelj keramike. Oblikovao je skulpturu kerami\u010dkim tehnikama (majolika, fajansa, porculan) u tradicionalnim kiparskim materijalima (terakota, gips, bronca, kamen i drvo), a glavna je tema njegova opusa ljudska figura, posebice \u017eenski akt. Prve, gracilne skulpture nose obilje\u017eja secesijske stilizacije i tal. renesanse (Primavera,<\/span> 1916, progla\u0161ena najboljom skulpturom na Proljetnom salonu 1916), a na nekima (Studija,<\/span> 1913) vidljiv je i utjecaj be\u010dkoga ekspresionizma. Nakon povratka iz srednje Europe pro\u0161iruje skalu motiva pa po uzoru na meissensku porculansku proizvodnju u opus uvodi likove iz commedije dell\u2019arte (Pierot i Pierota,<\/span> 1923; Pajazo,<\/span> 1924, Moderna galerija u Rijeci), a pod sna\u017enim utjecajem Powolnyja i kerami\u010dkih radova iz be\u010dkih umjetni\u010dkih radionica (Wiener Werkst\u00e4tte) alegorijske i mitolo\u0161ke motive (Dijana s ko\u0161utom,<\/span> 1925) te folklorne teme (Bosanka,<\/span> o. 1930, Moderna galerija u Rijeci; Slavonka<\/span> i Dalmatinac,<\/span> obje 1930). Zaokupljen srednjoeuropskom secesijom, oblikuje dekorativne kerami\u010dke figure (stilizirane anti\u010dke heroine, orijentalne plesa\u010dice, \u017eivotinje), reljefe za kamine (Dijana u lovu,<\/span> 1920\u201325) i uporabnu keramiku (posude, vaze, svjetiljke, svije\u0107njaci) jednostavnih, \u010distih linija u kojoj najo\u010ditije dolazi do izra\u017eaja njegov stav da \u00bbumjetnost mora biti lijepa i korisna\u00ab (Doza sa \u017eenskim aktom).<\/span> U pol. 1920-ih stvara stilizirana art d\u00e9co djela (Bajadera,<\/span> 1923), a istodobno po\u010dinje oblikovati i skulpturu senzualnih, meko modeliranih volumena u duhu Aristidea Maillola, Franze Kr\u0161ini\u0107a i poetiziranoga realizma (Djevoja\u010dki akt,<\/span> o. 1924, Moderna galerija u Zagrebu; Dvije \u017eene,<\/span> 1924). Tijekom 1930-ih uglavnom radi intimnu skulpturu u tradicionalnim kiparskim materijalima, a kerami\u010dke tehnike ograni\u010duje na uporabne predmete (Vaza,<\/span> 1932). Stvara seriju \u017eenskih likova krupnijih formom i proporcijama (Le\u017ee\u0107i \u017eenski akt,<\/span> o. 1930, Sklup\u010dana,<\/span> 1930\u201332, \u017denski akt s draperijom,<\/span> 1936, Djevojka s knjigom, <\/span>1936\u201337, sve u Gliptoteci HAZU; Poslije kupanja,<\/span> 1935, Moderna galerija u Zagrebu; Veliki akt,<\/span> 1930\u201335) te portretnu skulpturu (Portret ing. Kavuri\u0107a,<\/span> 1930-ih, Gliptoteka HAZU; Juraj Turina,<\/span> 1933) nagla\u0161enih realisti\u010dkih obilje\u017eja i precizne psiholo\u0161ke karakterizacije. Prvu javnu plastiku izveo je 1912\u201313. za \u00bbzimsku\u00ab kapelu kraj dvorca u Brezovici (secesijski oltar s oltarnom skulpturom, svije\u0107njacima i svetohrani\u0161tem i reljef Jaganjac Bo\u017eji<\/span> renesansnih obilje\u017eja u luneti iznad ulaza). Suosniva\u010d je 1926. dru\u0161tva za promicanje umjetni\u010dkoga obrta \u00bbDjelo\u00ab te, sura\u0111uju\u0107i s \u010dlanovima arhitektima, izvodi vi\u0161e skulpturalnih dekoracija. Oko 1926. radi art d\u00e9co skulpturu Akt s dignutom rukom<\/span> za fontanu u dvori\u0161tu vile Barmaper na Tu\u0161kancu (projektirao Alad\u00e1r Baranyai). Za kupali\u0161te u zgradi Sredi\u0161njega ureda za osiguranje radnika u Zagrebu u Mihanovi\u0107evoj ul. (projektirao \u2192 R. Lubynski) izveo je 1926\u201327. u tehnici glazirane keramike deset reljefa i pet skulptura (nakon preure\u0111enja devet reljefa i dvije skulpture), kojih su se mitolo\u0161ki i alegorijski motivi skladno uklopili u prostor. Izradio je 1929. Plaketu Luke Zup\u010di\u0107a<\/span> (Muzej grada Zagreba) za Dom op\u0107inskih \u010dinovnika u Dalmatinskoj ul. (projektirao Lav Kalda), a najnovija istra\u017eivanja pokazuju da je autor i reljefnoga balkonskoga friza sa scenama iz amazonomahije. Za stubi\u0161te zgrade Matice hrvatskih obrtnika u Ilici (projektirao Aleksandar Freudenreich) isklesao je 1938. reljef Klesarski i lon\u010darski zanat.<\/span> Oblikovao je me\u0111u ostalim i kerami\u010dki friz (1929, s Blankom Du\u017eanec) za jugoslav. paviljon na Svjetskoj izlo\u017ebi u Barceloni, bron\u010dani reljef Oplakivanje<\/span> (1930) za nadgrobni spomenik Vatroslava L\u00f6wyja na Mirogoju te vrtnu skulpturu Dje\u010dak<\/span> (1932) za vilu Poli\u0107 na Gvozdu. Radio je i plakete i medalje (Makabija,<\/span> 1923, Arheolo\u0161ki muzej u Zagrebu), posebice s temama iz sportskoga \u017eivota (H\u0160K Concordia<\/span> i Aeronauti\u010dka izlo\u017eba Zagreb,<\/span> obje 1931, I. Hrvatski moto klub. Otvorenje trkali\u0161ta \u00bbMiramare\u00ab, <\/span>1932, Zagreba\u010dka strelja\u010dka dru\u017eina<\/span> i 5. Balkanske igre,<\/span> obje 1934, Prvenstvo Jugoslavije u ma\u010devanju,<\/span> 1936, sve u Modernoj galeriji i Hrvatskom \u0161portskom muzeju u Zagrebu), kojima su zajedni\u010dka obilje\u017eja plitki reljef, stilizacija i nagla\u0161ena pokrenutost likova. Suosniva\u010d je 1916. Proljetnoga salona, na kojem je izlagao u Zagrebu (1916\u201317, 1919, 1922\u201325, 1927\u201328) i Osijeku (1917, 1925). Skupno je izlagao i na Izlo\u017ebi jugoslavenskih umjetnika u Parizu (1919), Me\u0111unarodnoj izlo\u017ebi dekorativnih umjetnosti u Parizu (1925, II. nagrada u klasi keramike), Izlo\u017ebi jugoslavenske grafike i sitne plastike (Z\u00fcrich 1926), Izlo\u017ebi dru\u0161tva \u00bbDjelo\u00ab (Zagreb 1927), na Me\u0111unarodnoj izlo\u017ebi u Barceloni (1929), Izlo\u017ebi jugoslavenskoga kiparstva i slikarstva (London 1930) te na izlo\u017ebama Zagreba\u010dkih umjetnika (Zagreb 1934\u201336) i Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938), a djela su mu bila izlo\u017eena na izlo\u017ebama Moderna hrvatska keramika (Be\u010d 1956), Medalja u Hrvatskoj (Zagreb 1964) i dr. Samostalno je izlagao u Firenci 1912, a posmrtno su mu prire\u0111ene izlo\u017ebe u Zagrebu 1940. i 2000. te retrospektivna 1989. Od 1979. u Na\u0161icama se odr\u017eava kolonija umjetni\u010dke keramike pod njegovim imenom, a 1987. u Zavi\u010dajnom muzeju Na\u0161ice ure\u0111ena je Spomen-soba Hinka Juhna sa stalnim postavom dijela njegovih crte\u017ea i skulptura. Prihvativ\u0161i stavove \u010de\u0161. kerami\u010dara Celde Klou\u010deka i V\u00e1clava Ma\u0159ana, koji su davali prednost umj. eksperimentu, J. je kao nastavnik inzistirao na individualnom stvarala\u0161tvu i kiparskoj naravi kerami\u010dkih radova. Sa svojim je u\u010denicama (Jelena Babi\u0107, Vlasta Baranjai, Malvina Borelli Vranski, Blanka Du\u017eanec, Mila Petri\u010di\u0107, Marta Plazzeriano, Stella Skopal i Zulejka Stefanini) postavio temelje hrvatske suvremene keramike. Utjecao je i na kolege (Lujo Bezeredi, Nevenka \u0110or\u0111evi\u0107, Ernest Toma\u0161evi\u0107, Ivan Tabakovi\u0107, Kamilo Tompa i Oton Postru\u017enik) kojima je keramika postala sredstvom likovnoga izraza i umjetni\u010dkoga eksperimenta. Tako\u0111er se istaknuo na polju hrvatske intimne i lirske male plastike prve pol. XX. st.<\/p>\n

LIT.:<\/span> (K. Strajni\u0107): Radovi Hinka Juhna<\/span>. Savremenik, 8(1913) 6. \u2013 Ure\u0111enje dvorske kapele u Brezovici<\/span>. Obzor, 53(1913) 153. \u2013 I. Kr\u0161njavi: Hrvatski proljetni salon<\/span>. Narodne novine, 82(1916) 79. \u2013 \u0110. Vilovi\u0107 (\u0110-o V-\u0107): Kiparstvo u \u00bbProljetnom salonu\u00ab.<\/span> Novine, 3(1916), 5. IV. \u2013 K. Strajni\u0107: Studije<\/span>. Zagreb 1918. \u2013 G. Krklec: 6. izlo\u017eba Hrvatskoga proljetnoga salona.<\/span> Rije\u010d Srba, Hrvata i Slovenaca, 1(1919) 228. \u2013 I. Goren\u010devi\u0107: Preodre\u0111enje do\u017eivljavanja likovne umjetnosti<\/span>. Savremenik, 16(1921) 3. \u2013 (A. Jirou\u0161ek): Hinko Juhn<\/span>. Vijenac, 1(1923) I\/21. \u2013 V.: Vajar Hinko Juhn<\/span>. Pokret, 1(1924) 25\/26. \u2013 P. Lagari\u0107: Hinko Jun, vajar<\/span>. Zastava, 56(1925) 33. \u2013 G. Szabo i V. Tkal\u010di\u0107: Mi na Pari\u0161koj izlo\u017ebi<\/span>. Vijenac, 3(1925) V\/5\u20136. \u2013 Exposition internationale des arts d\u00e9coratifs et industriels modernes. Section serbe-croate-slov\u00e8ne<\/span> (katalog izlo\u017ebe). Paris 1925. \u2013 Nagradjeni na\u0161i umjetnici na izlo\u017ebi u Parisu<\/span>. Obzor, 66(1925) 283. \u2013 V. Cvjeti\u0161i\u0107 (V. C.): Keramika kipara Hinka Juhna<\/span>. Jutarnji list, 17(1928) 5825. \u2013 (T. Krizman): Na\u0161 paviljon na izlo\u017ebi u Barceloni<\/span>. Svijet, 4(1929) VIII\/8. \u2013 Kroz ateliere na\u0161ih umjetnika<\/span> (razgovor). Jutarnji list, 21(1932), 5. II. \u2013 (Nekrolozi): Jutarnji list, 29(1940), 10. IX; Ve\u010der, 21(1940) 5942. \u2013 M. Kati\u0107 (-mk.), Novosti, 34(1940) 247. \u2013 V. Han (V. M.): Posmrtna izlo\u017eba Hinka Juna u Domu likovnih umjetnosti na Trgu kralja Petra<\/span>. Obzor, 81(1940) 255. \u2013 M. Pei\u0107: Hrvatski slikari i kipari.<\/span> Slavonija. Srijem.<\/span> Osijek 1969. \u2013 Isti: Umjetnik tih i \u010dedan, gotovo ne\u010dujan<\/span>. Vjesnik, 31(1970), 10. II. \u2013 V. Malekovi\u0107: Mirogoj, galerija umjetnina. U: Mirogoj Zagreb<\/span>. Zagreb 1974. \u2013 B. Gagro: Hrvatska skulptura gra\u0111anskog perioda. U: Jugoslovenska skulptura 1870\u20131950. <\/span>Beograd 1975. \u2013 E. Cvetkova: S Proljetnim salonom u vremeplov.<\/span> Ve\u010dernji list, 24(1980), 1\u20132. XI. \u2013 V. Zlamalik: Memorijal Ive Kerdi\u0107a<\/span> (katalog izlo\u017ebe). Osijek\u2013Zagreb 1980. \u2013 O. Maru\u0161evski: Tomislav Krizman za na\u0161 umjetni\u010dki obrt<\/span>. Bulletin JAZU, 1982. \u2013 M. Bari\u010devi\u0107: Povijest moderne keramike u Hrvatskoj<\/span>. Zagreb 1986. \u2013 K. Milanovi\u0107-Pauli\u0107: Podgora\u010d u Slavoniji. Sje\u0107anja i zapisi<\/span>. Zagreb 1986. \u2013 E. Cvetkova: Mit je osvijetljen<\/span>. Ve\u010dernji list, 33(1989), 20. XII. \u2013 T. Maroevi\u0107: Juhn-antijunak<\/span>. Danas, 9(1990) 414. \u2013 L. Roje-Depolo: Stvarala\u0161tvo Hinka Juhna<\/span> (katalog retrospektivne izlo\u017ebe). Zagreb 1990. \u2013 M. Bari\u010devi\u0107 i I. Jurkovi\u0107: Vodi\u010d \u2013 publikacija o 100-oj godi\u0161njici ro\u0111enja i 50-oj godi\u0161njici smrti kipara, kerami\u010dara i profesora Hinka Juhna<\/span>. Na\u0161ice 1991. \u2013 G. Gamulin: Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stolje\u0107a.<\/span> Zagreb 1999. \u2013 D. Vuj\u010di\u0107: Hinko Juhn \u2013 izbor iz privatnih zbirki<\/span> (katalog izlo\u017ebe). Zagreb 2000. \u2013 Isti: Javna plastika Hinka Juhna (1891\u20131940).<\/span> Peristil, 2002, 45. \u2013 D. Vuj\u010di\u0107: Juhn, Hink<\/span>o. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

JUHN, Hinko (Jun), kipar i kerami\u010dar (Podgora\u010d, 9. VI. 1891 \u2013 Zagreb, 5. IX. 1940). Sin Mavrov, brat Gustava, Sre\u0107ka i \u2192 Miroslava. Obrtnu \u0161kolu zavr\u0161io je 1907. i 1911. diplomirao kiparstvo na Vi\u0161oj \u0161koli za umjetnost i umjetni obrt (Robert Frange\u0161 Mihanovi\u0107) u Zagrebu te 1912. nastavio \u0161kolovanje na me\u0111unarodnoj akademiji u Firenci. Studij … Nastavi \u010ditati “JUHN, Hinko (Jun)”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-528","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-10"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/528"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=528"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/528\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=528"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=528"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=528"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}