{"id":346,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=346","title":{"rendered":"HINKOVI\u0106, Hinko (Mozer, Mozes, Moses; Heinrich)"},"content":{"rendered":"

HINKOVI\u0106, Hinko (Mozer, Mozes, Moses; Heinrich), <\/span>politi\u010dar, pravnik i publicist (Vinica, 11. IX. 1854 \u2013 Zagreb, 3. IX. 1929). Podrijetlom iz obitelji koja je dala nekoliko visokih du\u017enosnika vara\u017edinske \u017eid. zajednice. Gimnaziju je polazio u Vara\u017edinu i Be\u010du, gdje je 1872. maturirao. Pravo je studirao u Leipzigu, G\u00f6ttingenu, Zagrebu, odakle je relegiran, Be\u010du i Grazu, gdje je studij zavr\u0161io doktoratom 1878. Po povratku iz inozemstva, promijenio je ime (od prvotnoga Heinrich Moses). Za sebe je tvrdio kako je \u00bbuzgojen u kr\u0161\u0107anstvu\u00ab, jer je u osnovnu \u0161kolu i\u0161ao s kr\u0161\u0107anima te da njegova pobo\u017ena majka nema ni\u0161ta protiv njegova prelaska na katoli\u010danstvo, ako ostane pobo\u017ean. No, 1883. pi\u0161e majci da \u00bbzna koliko ju ljubi i ne mo\u017ee se utje\u0161iti, da joj zadaje toliko \u017ealosti i tuge\u00ab. Naime, majka je, nakon \u0161to je spoznala da \u0107e se pokrstiti, do\u0161la iz Vinice u Zagreb i preklinjala ga \u00bbda se toga okane jer je njegovom pokojnom ocu obe\u0107ala da \u0107e od djece u\u010diniti dobre \u017didove\u00ab. Iako joj je obe\u0107ao da \u0107e sklopiti civilni brak, pristao je na zahtjev budu\u0107e supruge, kojoj je njegov prelazak na katoli\u010danstvo bio uvjet za brak. \u2013 Kra\u0107e je vrijeme radio u Kotarskom sudu u Karlovcu, zatim je kao prista\u0161a Stranke prava na Su\u0161aku ure\u0111ivao 1878\u201379. prava\u0161ko glasilo Sloboda.<\/span> Iako je bio ljubimac Ante Star\u010devi\u0107a, koji ga je nazivao Benjaminom, zbog \u010dlanka Fiat lux<\/span> u kojem je zagovarao \u00bbnarodno jedinstvo\u00ab sa Srbima, a u nastavku Et lux facta est<\/span> i sa Slovencima te zbog sukoba sa slu\u017ebenom strana\u010dkom politikom, istupio je iz uredni\u0161tva. Od 1883. bio je odvjetnik u Zagrebu, a ostav\u0161i i dalje u stranci, 1884. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru u kotarima Ivani\u0107-Grad i Samobor. Kako se s Erazmom Bar\u010di\u0107em zauzimao za sjedinjenje saborske oporbe (prava\u0161a i obzora\u0161a), nakon ponovnoga sukoba s vodstvom, 1886. je istupio iz stranke i bavio se pravni\u010dkom strukom. kad je 1887. David Star\u010devi\u0107 la\u017eno optu\u017een zbog prijevare i pronevjere, iako je Klub Stranke prava bio protiv toga da se preda, H. je bio za to jer je \u00bbvjerovao u nepristranost sudaca\u00ab. Nakon uhi\u0107enja, na \u00bbzagreba\u010dkim je ulicama do\u0161lo do bu\u010dnih demonstracija protiv \u017didova\u00ab te je obranu preuzeo \u2192 Josip Frank. Za Star\u010devi\u0107evu osudu na \u0161est godina, obrana je okrivila Hinkovi\u0107a \u00bbza izdaju\u00ab. U tom su razdoblju on i Frank javno polemizirali, odri\u010du\u0107i jedan drugomu patriotizam. Iste god. istupio je iz stranke, povukao se iz polit. \u017eivota i bavio odvjetni\u0161tvom. God. 1895\u20131901. \u017eivio je u Parizu i Londonu, povremeno u \u0160vicarskoj, a 1901. otvorio je odvjetni\u010dki ured u Crikvenici i pokrenuo spiritisti\u010dki \u010dasopis Novo sunce,<\/span> kojemu je bio urednik i jedan od gl. suradnika do 1905. te diskutirao o spiritizmu i zasadama kr\u0161\u0107anskoga nauka. Njegovo spiritisti\u010dko predavanje odr\u017eano u Zagrebu iste god., izazvalo je o\u0161tru reakciju u kat. krugovima, posebice jer je ujedno vje\u0161to obranio jednoga strojara iz Kraljevice u slu\u010daju u kojem su bili upleteni isusovci. Tada je objavio bro\u0161uru Kradja kod kraljevi\u010dkih jezuita<\/span> s karikaturom isusovca na naslovnici. Kat. dnevnik klerikalnoga usmjerenja Hrvatstvo<\/span> odgovorio je izdavanjem knji\u017eice Dr Hinko Hinkovi\u0107 i istina <\/span>s njegovom karikaturom s Davidovom zvijezdom na naslovnici, odri\u010du\u0107i mu pravo da se smatra katolikom te isti\u010du\u0107i kako se uzalud trudi potkopati temelje Crkve Isusove. Fran Vrbani\u0107, jedan od opozicijskih vo\u0111a, obratio se banu interpelacijom je li \u00bbvlada voljna zaprije\u010diti obra\u0107ivanje i izrugavanje zakonom priznatih vjeroispovijesti\u00ab, kako je to u\u010dinio Hinkovi\u0107, glede Katoli\u010dke crkve i sveukupnog katoli\u010dkog sve\u0107enstva. Kanonik Koreni\u0107 optu\u017eio ga je da \u00bbnije\u010de i nauku Mojsijevu koju je ostavio i nauku Isusovu, koju je prihvatio\u00ab. Dok ga je neki katoli\u010dki sve\u0107enik pitao je li ga sakrament reformirao ili je ostao onakav kakav je bio prije kr\u0161tenja, Hrvatski radni\u010dki glas<\/span> komentirao je \u00bbkad su pokr\u0161teni takovi, kakovi su tek nekr\u0161teni\u00ab. Istodobno je nadrabin \u2192 H. H. Jacobi s propovjedaonice upozoravao \u017didove da ne posje\u0107uju Hinkovi\u0107eva predavanja i \u00bbneka se klone svega, \u0161to bi moglo na\u0161koditi slozi izme\u0111u konfesija u na\u0161em gradu.\u00ab Bio je aktivan u vrijeme dono\u0161enja Rije\u010dke rezolucije (1905) te gl. branitelj u tzv. veleizdajni\u010dkom i Friedjungovu procesu 1909. Zbog procjene da je u prvom prekora\u010dio pozitivne pravne norme i sam je osu\u0111en na \u0161est mjeseci zatvora. Nakon osude oti\u0161ao je u inozemstvo i vratio se u Hrvatsku 1913, kad je kao prista\u0161a Hrvatsko-srpske koalicije na dopunskim izborima izabran za saborskoga zastupnika te tako, stekav\u0161i imunitet, bio oslobo\u0111en izdr\u017eavanja kazne. Ujedno je biran i u Ugarski parlament. Po izbijanju I. svj. rata, oti\u0161ao je u izbjegli\u0161tvo u Francusku, potom u \u0160vicarsku, a u Londonu se pridru\u017eio izbjeglim politi\u010darima iz Austro-Ugarske Monarhije, postao \u010dlan Jugoslavenskoga odbora i neko vrijeme ure\u0111ivao njegovo glasilo Bulletin.<\/span> Tako\u0111er je dr\u017eao predavanja u Francuskoj i Velikoj Britaniji te ih tiskao u Parizu (1915\u201317) i Londonu (1917). Pri tom mu je pomogla \u010dinjenica \u0161to je pripadao slobodnim zidarima (1907. pristupio je zagreba\u010dkoj lo\u017ei \u00bbLjubav bli\u017enjega\u00ab), a \u00bbVeliki orijent\u00ab Srbije u izbjegli\u0161tvu podijelio mu je visoki 33. stupanj radi lak\u0161ega pristupa utjecajnim zapadnoeur. slobodnim zidarima, a i onima u SAD. U o\u017eujku 1917. sudjelovao je na sjednici pari\u0161kih lo\u017ea \u00bbVelikog orijenta\u00ab Francuske, gdje je donesena rezolucija o ju\u017enoslavenskim narodima Austro-Ugarske suprotna tal. aspiracijama na dijelove isto\u010dne obale Jadrana. Sudionik je pregovora Jugoslavenskoga odbora sa srp. politi\u010darima koji su urodili Krfskom deklaracijom 1917. Te je god. u SAD me\u0111u hrv. iseljenicima propagirao ideju jugoslav. dr\u017eave, zaobilaze\u0107i pitanje njezina unutarnjega poretka, a 1918. dr\u017eao je predavanja u slobodnozidarskim lo\u017eama San Francisca i Washingtona. Nakon povratka u Hrvatsku 1919, razo\u010daran centralizmom u Kraljevini SHS, zauzimao se za federalni dr\u017eavni ustroj. Pristupio je slobodnozidarskoj lo\u017ei \u00bbIvan grof Dra\u0161kovi\u0107\u00ab, no zbog njezine provladine usmjerenosti priklonio se lo\u017ei \u00bbPravednost\u00ab, iz koje je istupio 1927. Potkraj \u017eivota zanimao se za isto\u010dnja\u010dku filozofiju i bio prevoditelj Rabindranathu Tagoreu prilikom njegova posjeta Zagrebu 1927\/28. Iako je u istom razdoblju bio vi\u0111en u predve\u010derje Jom Kipura u zagreba\u010dkoj sinagogi, tvrdio je da je do\u0161ao slu\u0161ati glazbu (Lavoslav \u0160ik). Bio je razapet izme\u0111u katoli\u010danstva i \u017eidovstva; za sve\u0107enika Milona Beluhana tvrdio je da ga je \u010desto posje\u0107ivao i dva dana prije smrti dao mu sveti sakrament. Nakon H. smrti, \u017eid. pogrebno dru\u0161tvo Hevra Kadi\u0161a primilo je 5000 din., a na sprovodu su bili nazo\u010dni predsj. Hevre Kadi\u0161e \u2192 G. Frank i predsj. \u017dOZ \u2192 Hugo Kon. Hevra Kadi\u0161a tvrdila da je \u00bbHinkovi\u0107, iako je svojedobno uslijed onda\u0161njih prilika ostavio vjeru svojih otaca, u srcu ipak ostao \u017didov\u00ab, a tuma\u010denja prelaska na katoli\u010danstvo izazvala su polemiku izme\u0111u \u2192 L. \u0160ika i kat. krugova. Publicisti\u010dke radove, podlistke, memoarsku prozu i polit. \u010dlanke objavljivao je u periodici: Pravo<\/span> (1873\/74\u20131875\/76), Agramer Zeitung<\/span> (1874, 1891\u201392, 1896, 1901), Agramer Presse<\/span> (1877), Narodne novine<\/span> (1882, 1889, 1896\u20131900, 1903), Sloboda<\/span> (1884, 1909), Agramer Tagblatt<\/span> (1896, 1900\u201301, 1903, 1909), Sport<\/span> (1897), Nada<\/span> (1898, 1900), Prosvjeta<\/span> (1900), Hrvatska<\/span> (1902), Novo sunce<\/span> (1902\u201305), Novi list<\/span> (1903\u201306), Obzor<\/span> (1903, 1907\u201308, 1910\u201311, 1919, 1921\u201325), Tajanstveni svet<\/span> (1904), Tr\u0161\u0107anski Lloyd<\/span> (1905), Pokret <\/span>(1906\u201310), Zvono<\/span> (1907), Srbobran<\/span> (1908\u201311), Materinska rije\u010d<\/span> (1909), Pester Lloyd<\/span> (1909), Hrvatski pokret<\/span> (1910\u201312, 1914), Slovenski jug<\/span> (1911\u201312, 1917), Dubrovnik<\/span> (1912), Paris journal<\/span> (1912), Revue anthropologique<\/span> (1916), Jadran<\/span> (1917), Jugoslovenska dr\u017eava<\/span> (1917), Le Rappel<\/span> (1917), Narod<\/span> (1917), Glas Crnogoraca<\/span> (1918), New York Times<\/span> (1918), Jug<\/span> (1919), Rije\u010d SHS<\/span> (1919), Tribuna<\/span> (1919), Jugoslavenska obnova \u2013 njiva<\/span> (1920), Rije\u010d<\/span> (1922), Zagreber Tagblatt<\/span> (1923), Knji\u017eevna republika<\/span> (1924\u201325), Morgenblatt<\/span> (1926\u201327), Nova Evropa <\/span>(1929) i dr. Bave\u0107i se polo\u017eajem Hrvatske, napose financijskim, nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe publicirao je kao knji\u017eice rasprave (1879), predizborne (1881) i saborske govore (1885). Bio je poznat i kao pravni pisac. Opse\u017ena je njegova suradnja u Mjese\u010dniku Pravni\u010dkog dru\u0161tva u Zagrebu<\/span> (1881\u201383, 1888\u201389, 1891, 1899), a komentarima i predgovorima popratio je, me\u0111u ostalim, Odvjetni\u010dki red od 24. srpnja 1852<\/span> (Zagreb 1883), Kazneni zakon od 27. svibnja 1852<\/span> (Zagreb 1884) i Ste\u010dajni red od 18. srpnja 1859<\/span> (Zagreb 1884). Prema Ivi Politeu (1929), H. se razvio u \u00bbEuropljanina i kozmopolita, koji zna da gra\u0111anin svijeta ostaje jo\u0161 uvijek gra\u0111aninom dr\u017eave koju njegov narod ima pravo da stvori\u00ab.<\/p>\n

DJELA<\/span> (izbor): Financialni polo\u017eaj Hrvatske.<\/span> Su\u0161ak 1879. \u2013 Matkovi\u0107 contra Sloboda-Hinkovi\u0107…<\/span> Zagreb 1884. \u2013 Misli i dojmovi.<\/span> Zagreb 1902. \u2013 Raj i pakao. Slike s onkraj groba<\/span>. Novi Sad 1902. \u2013\u00bbVeleizdajni\u010dka\u00ab parnica. Ni\u0161tovna \u017eaoba proti osudi Kr. sudbenog stola u Zagrebu od 5. listopada 1909.<\/span> Zagreb 1911. \u2013 Les Croates sous le joug magyar<\/span>. Paris 1915. \u2013 Les Yougoslaves. Leur pass\u00e9. Leur avenir.<\/span> Paris 1916. \u2013 Les pers\u00e9cutions des Yougoslaves. Proces politiques (1908\u20131916)<\/span>. Paris 1916. \u2013 Le martyre des Yougoslaves. <\/span>Paris 1917. \u2013 The Yugoslav Problem<\/span>. (s. l.) 1917. \u2013 The Yugoslavs in Future Europe<\/span>. London 1917. \u2013 Jugoslavija u Americi.<\/span> Zagreb 1922. \u2013 Iz velikog doba.<\/span>Zagreb 1927.<\/p>\n

IZV.:<\/span> JIM. \u2013 Zapisnici sjednice predstojni\u0161tva Hevre Kadi\u0161e u Zagrebu, 15. IX. 1929.<\/p>\n

LIT.:<\/span> Hrvatski radni\u010dki glas, 2(1898) 2. \u2013 F. Heffeler: Poganstvo u XX. vijeku<\/span>. Katoli\u010dki list, 52(1901) 40. \u2013 G. Gaj: Nekoliko rije\u010di odgovora g. dru. Hinku Hinkovi\u0107u<\/span>. Tajinstveni svijet, 1(1902) 5. \u2013 F. Heffeler: Hinkovi\u0107ev spiritizam i uskrsnu\u0107e tijela u svjetlu prirodnih znanosti<\/span>. Katoli\u010dki list, 53(1902) 4; br. 7. \u2013 Hinkovi\u0107evo predavanje \u00bbO raju i paklu\u00ab pred sudom<\/span>. Narodne novine, 68(1902) 197\/198; br. 200\/201. \u2013 (J. Stadler): Josip, po milosti Bo\u017ejoj i Svete apostolske stolice nadbiskup vrhbosanski i metropolita, svojoj bra\u0107i sve\u0107enikom<\/span>… Vrhbosna, 16(1902) 3. \u2013 M. Star\u010devi\u0107: Dru H. Hinkovi\u0107u<\/span>. Hrvatsko pravo, 13(1907) 3618. \u2013 A. Badaj: Imunitet hrvatskih delegata<\/span>. Hrvatski pokret, 5(1908) 215\/216. \u2013 Iz ma\u0111arskog sabora<\/span>. Protiv hrvatskih govora.<\/span> Depe\u0161a, 1(1910) 312\/313. \u2013 Parnica proti Dr. Hinkovi\u0107a<\/span>. Obzor, 52(1911) 91; br. 145; br. 147; br. 148. \u2013 V. Vimpul\u0161ek: Parnica protiv Hinkovi\u0107a<\/span>. Slobodna misao, 2(1911) 6. \u2013 Dr. Hinkovi\u0107 u Zagrebu<\/span>. Hrvatski pokret, 9(1913) 298. \u2013 I. Kr\u0161njavi (I.): Kritika kritike<\/span>. Hrvatski kriti\u010dar, 1(1914) 3. \u2013 L. Markovi\u0107: (Centralizam ili samouprava pokrajine).<\/span> Obzor, 60(1919) 174. \u2013 Hinko Hinkovi\u0107 \u2013 jedan politi\u010dki portrait<\/span>. Domovina, 1(1920) 75. \u2013 M. \u0106ur\u0107in (\u0106.): Jugoslavija za vreme rata. (Hinkovi\u0107 protiv Trumbi\u0107a).<\/span> Nova Evropa, 1922, V\/2. \u2013 L. Vojnovi\u0107: G. M. Risti\u0107 protiv g. dra. H. Hinkovi\u0107a. Prilog historiji rada na\u0161e emigracije za vrijeme rata<\/span>. Rije\u010d, 5(1924) 199\/200. \u2013 M. Paulova: Jugoslavenski odbor<\/span>. Zagreb 1925. \u2013 M. Han\u017eekovi\u0107: Dr. H. Hinkovi\u0107, Iz velikog doba<\/span>. Savremenik, 20(1927) 7\/8. \u2013 (Nekrolozi): Hrvatski list, 10(1929) 242; Jutarnji list, 18(1929) 6316; Mjese\u010dnik, glasilo Pravni\u010dkoga dru\u0161tva, 55(1929) 9\/10; Morgenblatt, 44(1929) 241; Novo doba, 12(1929) 217; Novosti, 23(1929) 246; Obzor, 70(1929) 235\/237; Rije\u010d, 25(1929) 27; Slobodna tribuna, 9(1929) 833; Srpski knji\u017eevni glasnik, 28(1929) 2. \u2013 I. Politeo, Nova Evropa, 20(1929) 7; Isti, Odvjetnik, 3(1929) 5; L. Zimpermann, Hrvatska revija, 2(1929) 10. \u2013 M. Beluhan: Obra\u0107enje dra H(inka) Hinkovi\u0107a.<\/span> Zagreb 1934. \u2013 P. Grgec (-r. -c.): Jedna knjiga koja vi\u010de<\/span>. Hrvatska stra\u017ea, 6(1934) 228. \u2013 L. \u0160ik: Obra\u0107enje dra Hinka Hinkovi\u0107a<\/span>. \u017didov, 18(1934) 36. \u2013 M. Beluhan: O desetgodi\u0161njici smrti Dra Hinka Hinkovi\u0107a<\/span>. Nedjelja, 11(1939) 37. \u2013 F. \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda<\/span>. Zagreb 1962. \u2013 D. Jankovi\u0107: Jugoslovensko pitanje i Krfska deklaracija 1917. godine<\/span>. Beograd 1967. \u2013 M. Svoboda: Hinkovi\u0107 \u2013 politi\u010dar i branitelj. <\/span>Odvjetnik, 18(33)(1968) 1\/3. \u2013 Isti: Dva na\u0161a znamenita advokata<\/span>. Ibid., br. 9. \u2013 M. Gross: Povijest prava\u0161ke ideologije<\/span>. Zagreb 1973. \u2013 M. \u0160vab: Pregled literature o povijesti slobodnog zidarstva u hrvatskim zemljama.<\/span> \u010casopis za suvremenu povijest, 10(1978) 2. \u2013 I. Kr\u0161njavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike,<\/span> 1\u20132. Zagreb 1986. \u2013 Z. D. Nenezi\u0107: Masoni u Jugoslaviji (1764\u20131980).<\/span> Beograd 1983. \u2013 B. Krizman: Hrvatska u prvom svjetskom ratu<\/span>. Zagreb 1989. \u2013 Obitelj.<\/span> Zagreb 1996. \u2013 A. Radeni\u0107: Bene berit u Srbiji i Jugoslaviji 1911\u20131940<\/span>. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1997, 7. \u2013 I. Mu\u017ei\u0107: Masonstvo u Hrvata<\/span>. Split 1974. \u2013 M. \u0160vab: Hinkovi\u0107, Hinko<\/span>. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

HINKOVI\u0106, Hinko (Mozer, Mozes, Moses; Heinrich), politi\u010dar, pravnik i publicist (Vinica, 11. IX. 1854 \u2013 Zagreb, 3. IX. 1929). Podrijetlom iz obitelji koja je dala nekoliko visokih du\u017enosnika vara\u017edinske \u017eid. zajednice. Gimnaziju je polazio u Vara\u017edinu i Be\u010du, gdje je 1872. maturirao. Pravo je studirao u Leipzigu, G\u00f6ttingenu, Zagrebu, odakle je relegiran, Be\u010du i Grazu, … Nastavi \u010ditati “HINKOVI\u0106, Hinko (Mozer, Mozes, Moses; Heinrich)”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-346","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-8"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/346"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=346"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/346\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}