{"id":3412,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=3412","title":{"rendered":"FRANK, Josip (Josef, Josif)"},"content":{"rendered":"

FRANK, Josip (Josef, Josif), <\/span>politi\u010dar (Osijek, 16. IV. 1844 \u2013 Zagreb, 17. XII. 1911). Sin Emanuela i Helene, brat \u2192 Jakoba. Od 1873. u braku s Olgom iz Bele Crkve u Banatu, k\u0107eri carskoga kraljevskog podravnatelja za gra\u0111evine Tome Roj\u010devi\u0107a i Wilhelmine ro\u0111. Matosi\u0107. Najpoznatiji \u017didov u Hrvatskoj, koji je pre\u0161ao na katoli\u010danstvo radi potpune asimilacije u hrv. ambijent. Pokrstio se u 24. godini \u017eivota i otada se ni vjerski ni nacionalno nije izja\u0161njavao kao \u017didov. Gimnaziju je zavr\u0161io 1862. u Osijeku, studij prava s doktoratom 1868. u Be\u010du, pripravni\u010dki sta\u017e u odvjetni\u010dkoj pisarnici Karla Luegera. Sta\u017eirao je na sudu u Budimpe\u0161ti 1871, a 1872. otvorio je odvjetni\u010dku pisarnicu u Zagrebu. U polit. \u017eivot Hrvatske u\u0161ao je 1872. kao podupiratelj vladavine bana Levina Raucha u njegovu sukobu s tada protunagodbenom Narodnom strankom, a potom je u svojim listovima Agramer Presse<\/span> i Kroatische Post<\/span> promijenio taktiku te napadao bana Ivana Ma\u017eurani\u0107a zbog popu\u0161tanja Ma\u0111arima i odnosa prema Srbima. Ve\u0107 tada u novinama upozorava na financijsku i gospodarsku ovisnost Hrvatske o Ugarskoj, koja se temeljila na Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868. i njezinoj reviziji 1873. Ve\u0107u pozornost polit. javnosti na spomenutu problematiku svratio je radovima iz 1879. B\u00e9la Luk\u00e1cs und die Quote Kroatiens<\/span> i Die Quote Kroatiens.<\/span> Od 1884. do 1911. zastupnik je kotara Popova\u010da, odn. od 1887. Vojnoga Kri\u017ea u Hrvatskom saboru. Temeljem stru\u010dnosti u financijskim pitanjima biran je za \u010dlana gotovo svakoga saborskog odbora, koji se bavio financijama. Bio je tako\u0111er redoviti \u010dlan Prora\u010dunskoga odbora i 1898\u20131906. \u010dlan Kraljevinskoga odbora. Temeljito se pripremaju\u0107i nakon 1896, tada ve\u0107 kao \u010delnik \u010ciste stranke prava, saborski zastupnik i \u010dlan Odbora, za sastanak s istovrsnim ugarskim tijelom o obnovi financijske nagodbe, objavio je 1899. svoje stajali\u0161te, razli\u010dito od onoga ostalih \u010dlanova Odbora (Nuncij,<\/span> Zagreb 1899). Zauzimanje za \u0161to potpuniju financijsku samostalnost, kao preduvjet politike prema Ugarskoj, ponavlja 1904. i u Saboru i u posebnim radovima, prijedlozima za sastanke kraljevinskih odbora Hrvatske i Ugarske, \u0161to je znatno poduprlo utemeljenost hrv. stajali\u0161ta prema Ugarskoj, te je 1906. sklopljeno najpovoljnije revidirano produljenje financijske nagodbe Hrvatske s Ugarskom u razdoblju 1868\u20131918. Kao zagreba\u010dki gradski zastupnik 1880\u201394. zauzimao se za napredak i probitke grada. Svojim je kapitalom sanirao dioni\u010darsko dru\u0161tvo \u00bbStar\u010devi\u0107ev dom\u00ab, koje je zahvaljuju\u0107i tomu uspjelo zavr\u0161iti istoimenu zgradu jo\u0161 za \u017eivota Ante Star\u010devi\u0107a. Istaknuo se prigodom sklapanja investicijskoga zajma \u0161to ga je Zagreb uzeo za svoje potrebe, a podupirao je i izgradnju i pro\u0161irenje gradskog vodovoda. Njegovim ulaskom, na poticaj Frana Folnegovi\u0107a, u Stranku prava 1890. sanirane su nov\u010dane te\u0161ko\u0107e strana\u010dkoga glasila Hrvatska,<\/span> pa je ve\u0107 1891. postao njegov urednik te ga ure\u0111ivao u duhu rje\u0161avanja hrv. pitanja unutar Monarhije izla\u017eenjem ususret interesima dinastije. Kao \u010dlan Stranke prava prvi put govorio u Saboru potkraj 1890. Isticao je njezinu odanost i poricao da je ona protivnica Ugarske, a pri tom se pozivao na Star\u010devi\u0107a. Idu\u0107i korak u u\u010dvr\u0161\u0107enju Frankova i Folnegovi\u0107eva \u00bbmodernog prava\u0161tva\u00ab bila je adresa Stranke prava 1892, u kojoj se ona izjasnila protiv Hrvatsko-ugarske nagodbe, ali i zahtijevala sjedinjenje hrv. zemalja. Stranka prava do tada nije imala slu\u017ebeni program, a dobila ga je privremenom suradnjom s Neovisnom narodnom strankom i njegovim prihva\u0107anjem 6. VI. 1894. u strana\u010dkom Klubu. Program \u017eeli posti\u0107i sjedinjenje hrvatskih zemalja (s BiH te Slovenijom) i njihovu dr\u017eavnost \u00bbu okviru habzbur\u0161ke monarhije\u00ab. Nejasna formulacija dopu\u0161ta interpretaciju rje\u0161avanja hrv. pitanja u smislu izmijenjenog dualizma ili trijalizma. F. i Folnegovi\u0107 imali su isti program, ali su se sukobili oko budu\u0107eg vodstva Stranke nakon Star\u010devi\u0107eve smrti. Frank je iskoristio Folnegovi\u0107evo ogra\u0111ivanje od spaljivanja ma\u0111. zastave pa je 22. X. 1895. s Antom i Milom Star\u010devi\u0107em i Eugenom Kumi\u010di\u0107em istupio iz kluba Stranke prava i osnovao klub \u010ciste stranke prava s dnevnikom Hrvatsko pravo.<\/span> Kako je imao Star\u010devi\u0107evu potporu, koji je i sam potpisao spomenuti program, nakon njegove smrti uspio je uvjeriti svoje prista\u0161e da je na \u010delu stranke koja jedina zastupa \u00bb\u010disto\u00ab Star\u010devi\u0107evo prava\u0161tvo. Nastavio je taktiziranje prema vladaju\u0107im slojevima na \u010delu s dinastijom, izjavama i borbom za financijsku samostalnost Hrvatske te su 1906. pod njegovim vodstvom prava\u0161i imali 20 zastupnika u Saboru. Nakon Rije\u010dke rezolucije velikoaustrijski je krug oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda prvi put intervenirao u hrvatsku politiku obe\u0107avaju\u0107i protivnicima \u00bbnovoga kursa\u00ab gospodarsku pomo\u0107 i sjedinjenje s BiH, upozoravaju\u0107i na zajedni\u010dke interese dinastije i Hrvata protiv Ma\u0111ara i Srba te je, bez uspjeha, potaknuo prosvjede i skupove protiv prista\u0161a Rije\u010dke rezolucije. God. 1905. Ministarstvo vanjskih poslova dostavilo je Frankove optu\u017ebe da je Supilo pla\u0107enik Srbije, Crne Gore, Italije i Lajosa Kossutha, a objavljene su u Argusovim (\u0160. Pijeroti\u0107) \u010dlancima u Hrvatskom pravu<\/span>. Supilo ga je tu\u017eio te se F. na sudskoj raspravi 1906. morao povu\u0107i jer nije imao dokaza. F. se ponovno izlo\u017eio kad je velikoaustrijski krug oja\u010dao 1906; imao je trajnu vezu sa zapovjednikom zagreba\u010dke 36. pje\u0161a\u010dke divizije Moritzom von Auffenbergom u Zagrebu i poslije u Be\u010du te preko njega sa \u0161efom Glavnoga sto\u017eera Frankom Conradom von H\u00f6tzendorfom. Postigao je odobravanje velikoaustrijskoga kruga i ugarske vlade kad je nastojao sprije\u010diti rad Hrvatskoga sabora u kojem je Hrvatsko-srpska koalicija imala ve\u0107inu, posebno opstrukcijom protiv srp. imena u njezinoj adresi. Njegovi radikalni sljedbenici, koji su se po\u010deli nazivati frankovcima, uveli su agresivne metode u hrv. politi\u010dki \u017eivot, sve do batina\u0161tva. Njegova je djelatnost nai\u0161la na osudu u vlastitoj stranci od skupine oko Mile Star\u010devi\u0107a, koji je bio zaslu\u017ean \u0161to je njegov stric Ante Star\u010devi\u0107 podupirao Franka, ali nije odobravao njegove tajne pregovore s odre\u0111enim vrhovima Monarhije. Frankovi protivnici, napose dio vodstva Stranke, bili su nezadovoljni njegovim odvjetni\u010dkim poslovima s ma\u0111. poduze\u0107ima, ali je F. tako ste\u010dena sredstva upotrijebio za strana\u010dki list i za promicanje prava\u0161ke politike. Austrijski su krugovi o\u010dekivali njegovu potporu aneksiji BiH, dovo\u0111enjem njegove stranke na vlast. Slu\u017ebene su Narodne novine<\/span> pozvale bira\u010de da na izborima u velja\u010di 1908. glasaju za njegovu stranku, ali je ona, zajedno s Rauchovim prista\u0161ama, do\u017eivjela poraz. Njegov je polo\u017eaj postao nesiguran. Istodobno su na sjednici vodstva 23. IV. 1908. njegove prista\u0161e proglasile Rauchovu vladavinu prvom pravom hrv. vladom, dok su ga prista\u0161e Mile Star\u010devi\u0107a proglasile \u00bbizopa\u010diteljem\u00ab nauka Ante Star\u010devi\u0107a i tra\u017eile \u00bbpovratak\u00ab njegovim na\u010delima. Iako je nakon aneksije BiH prestao biti potreban vladinim krugovima, podupirali su ga generali Conrad i Auffenberg, uz \u010diju je suglasnost osnovao \u00bbhrvatske legije\u00ab, koje bi se imale boriti u eventualnom ratu sa Srbijom, no poslu\u017eile su za uli\u010dne obra\u010dune s protivnicima. Kompromis vrhova Monarhije s Hrvatsko-srpskom koalicijom i uklanjanja Raucha s banske \u010dasti, izazvalo je potpuni slom njegove djelatnosti. U jesen 1909. te\u0161ko se razbolio i povukao iz politike, a uklonjeni su i njegovi sinovi \u2192 Vladimir i \u2192 Ivo te najbli\u017ei suradnici i Izidor Kr\u0161njavi. Nakon smrti u Zagrebu je dobio ulicu (pokraj Kvaternikova trga), koja je 1933. preimenovana u Domjani\u0107evu (nakon pjesnikove smrti). \u2013 Njegova je polit. djelatnost bila jedan od izravnih povoda u\u010destalim antisemitskim ispadima potkraj XIX. i po\u010d. XX. stolje\u0107a u kojima je optu\u017eivan, op\u0107enito, za izdaju hrv. nacionalnih interesa. Svoja je polit. stajali\u0161ta, polemike s pripadnicima Narodne stranke, ma\u0111. politi\u010darima, predstavnicima Hrvatsko-srpske koalicije, kao i dijelove saborskih istupa objelodanjivao u novinama: Galeb, Kroatische Post, Agramer Tagblatt, Agramer Presse, Hrvatsko pravo, Obzor, Narodni list, Katoli\u010dka Dalmacija, Narod, Hrvatska, Hrvatski narod, Hrvatski branik, Narodne novine, Glas Hercegovaca, Danica, Kroatische Revue, Star\u010devi\u0107anac, Agramer Zeitung, Die Zeit<\/span>, \u017divila Hrvatska, Neue Freie Presse<\/span>, Slavonische Presse, Hrvatske pravice, Hrvatstvo, Narodni glas, Hrvatska zastava, Hrvatska smotra, Hrvatski dnevnik, Hrvatska Hrvatom, Hrvatska kruna, Pester Lloyd, Viroviti\u010dan, Hrvatske novosti, Hrvat, Oesterreichische Rundschau<\/span>. God. 1877. u Zagrebu je pokrenuo novine Agramer Presse,<\/span> koje je ure\u0111ivao Max Kohn. List je 54 puta zaplijenjen, a urednik nekoliko puta zatvaran. Sljede\u0107e godine na njegov poticaj, brat Jakob je pokrenuo novine Kroatische Post,<\/span> koje su izlazile samo do 17. IV. 1879. kao svojevrstan nastavak novina Agramer Presse.<\/span> Iste je godine u Zagrebu izdavao i dnevnik Brana.<\/span> Posebno mjesto u Frankovu djelovanju zauzimaju njegovi saborski istupi, koji su tiskani u saborskim dnevnicima i stenografskim zapisnicima. Gl. govore, interpelacije i prijedloge, koje je dr\u017eao ili podnosio u Hrvatskom saboru i na zajedni\u010dkim sjednicama Hrvatskoga i Ugarskoga kraljevinskog odbora, tiskao je i kao bro\u0161ure: o financijskim odnosima Ugarske i Hrvatske (Zagreb 1885, 1887, 1889\u201390, 1893\u201395, 1897\u20131902, 1904\u201306, 1908), o prirodnom i dr\u017eavnom pravu Hrvatske (Zagreb 1893), o polit. prilikama, strankama i izborima (Zagreb 1897, 1904, 1907\u201308), o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom i podupiranju dalmatinskih studenata (Zagreb 1898, 1904), o protuzakonitoj porabi ma\u0111arskoga i njem. jezika u zajedni\u010dkim uredima (Zagreb 1894), za op\u0107e izborno pravo i o izbornoj reformi (Zagreb 1906, 1908), o razli\u010ditim upravnim predmetima, amnestiji i uspostavi porote (Zagreb 1895, 1903, 1905), o zakonskoj osnovi o tisku i o slobodi novinstva (Zagreb 1897, 1906), o zakonskoj osnovi za promicanje gospodarstva, gospodarskom stanju, \u017eeljezni\u010dkim prihodima, senjskoj luci i povezanosti Senja sa zale\u0111em (Zagreb 1895, 1897, 1900, 1902, 1905), o zakonskoj osnovi o zadrugama, komasaciji u prilog maloga posjeda i povoljnijim selja\u010dkim zajmovima (Zagreb 1888, 1890, 1904), o polo\u017eaju pu\u010dkog u\u010diteljstva (Zagreb 1904) i dr.<\/p>\n

DJELA:<\/span> B\u00e9la Luk\u00e1cs und die Quote Kroatiens<\/span>. Agram 1879. \u2013 Die Quote Kroatiens. Eine Studie \u00fcber das finanzielle Verh\u00e4ltniss zwischen Kroatien und Ungarn anl\u00e4sslich der bevorstehenden Verhandlungen der Regnicolar-Deputationen<\/span>. Agram 1879. \u2013 U obranu hrvatskih umjetnika. Odgovor na poslanicu Fr. \u0160. Kuha\u010da \u00bbAnarkija u hrvatskoj knji\u017eevnosti i umjetnosti\u00ab.<\/span> Zagreb 1898. \u2013 Izdaja u stranci prava. (\u00bbMrtvilo u Banovini\u00ab).<\/span> Zagreb 1899. \u2013 Za nezavisnost Hrvatske.<\/span> Zagreb (s. a., 1903). \u2013 Pobjeda hrvatskoga naroda.<\/span> Zagreb 1908, Vara\u017edin (s. a.). \u2013 Potpuniji popis Frankovih govora, interpelacija i prijedloga vidi u: Gra\u0111a za retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835\u20131940<\/span>, 5. Zagreb 1985.<\/p>\n

LIT.:<\/span> Uzpostava odvjetnika Franka<\/span>. Sloboda, 1(1878) 29. \u2013 M. Makanec: Hrvatska kvota.<\/span> Kroatische Post, 2(1879) 41. \u2013 Dr. Josip Frank. Hrvatski narod, 1(1892) 13. \u2013 I. Prodan: Otvoreno pismo Veleu\u010denomu g. dru Josipu Franku<\/span>. Katoli\u010dka Dalmacija, 24(1893) 53\/53. \u2013 Dr. Josip Frank<\/span>. \u017divila Hrvatska (kalendar), 1(1894) 37. \u2013 Pismo A. Star\u010devi\u0107a dru. Jos. Franku.<\/span> Hrvatsko pravo, 1(1895) 1. \u2013 J. Ibler: Affaira g. dr. Franka<\/span>. Narodne novine, 62(1896) 135. \u2013 (G.) Tu\u0161kan: Dr. Frank u stranci prava<\/span>. Hrvatska domovina, 2(1896) 20. \u2013 Obra\u010duni izmedju Hrvatske i Ugarske<\/span>. Star\u010devi\u0107anac, 2(1898) 5. \u2013 Osudjeni klevetnici<\/span>. Ibid., 21. \u2013 Za sjedinjenje<\/span>. Narodni list, 37(1898) 104. \u2013 Das Nuntium des Abgeordneten Dr. Frank<\/span>. Agramer Tagblatt, 14(1899) 291. \u2013 Dr. Josip Frank<\/span>. \u017divila Hrvatska, 2(1899) 22. \u2013 F. Poto\u010dnjak: Nuncij dra Josipa Franka. Sloboda, 8(1899) 24. \u2013 \u017divio dr. Josip Frank!<\/span> Star\u010devi\u0107anac, 4(1900) 6. \u2013 (A. Radi\u0107): Frank u Pe\u0161ti<\/span>. Dom, 2(1901) 9. \u2013 Dr. Frank prema muslimanima<\/span>. Hrvatstvo, 4(1907) 99; br. 101. \u2013 Dr. Josip Frank<\/span>. Hrvatska smotra, 4(1908) 19\/20. \u2013 Frankovci \u2013 ma\u0111arski i Rauchovi slu\u017enici<\/span>. Hrvatski narod, 17(1908) 45. \u2013 H. Hinkovi\u0107: Ne\u0161to o imunitetu<\/span>. Pokret, 5(1908) 115. \u2013 Isti: Pravni savjetnik za prevare. <\/span>Na\u0161e pravice, 5(1908) 31. \u2013 Kako su pogibeljni!<\/span> Hrvatski narod, 17(1908) 6. \u2013 Vlada, nagodba, legija<\/span>. Iskra, 1(1908) 2. \u2013 Za\u0161to \u017didovi trgovci poma\u017eu Jozefa Franka? <\/span>Hrvatski narod, 17(1908) 19. \u2013 Izbori i Frank proti Rauchu<\/span>. Hrvatska, 4(1909) 212. \u2013 Izstup g. A. Mato\u0161a iz Frankove stranke<\/span>. Na\u0161e pravice, 6(1909) 32. \u2013 Nove prljav\u0161tine starog fi\u0161kalskog pustolova<\/span>. Radni\u010dka stra\u017ea, 2(1909) 14. \u2013 Rauch i Frank.<\/span> Svjetlost, 5(1909) 13. \u2013 Konac jednog politi\u010dkog pustolova<\/span>. Hrvatska sloboda, 3(1910) 241. \u2013 Dr. Frank u Dubrovniku<\/span>. Prava Crvena Hrvatska, 7(1911) 356. \u2013 Govor profesora i hrvatskoga knji\u017eevnika dra. Milana Ogrizovi\u0107a na grobu Josipa Franka<\/span>. Posavska Hrvatska, 5(1911) 51. \u2013 I. Zatluka: O dru Josipu Franku<\/span>. Viroviti\u010dan, 13(1911) 40. \u2013 (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 86(1911) 288; Die Drau, 44(1911) 288; Glas naroda, 13(1911) 44; Hrvatska, 6(1911) 40; Hrvatska kruna, 19(1911) 109; Hrvatska rie\u010d, 7(1911) 598; Hrvatske novosti, 3(1911) 1011; Hrvatske pravice, 5(1911) 51; Hrvatski narod, 20(1911) 51; Hrvatski pokret, 7(1911) 288 1; Male novine, 2(1911) 342; 343, 345; Narodni list, 50(1911) 101; Podravska hrvatska stra\u017ea, 2(1911) 51; Posavska Hrvatska, 5(1911) 51; Prava Crvena Hrvatska, 7(1911) 356; Slavonische Presse, 27(1911) 292; Sloga, 2(1911) 51; Sriemske novine, 24(1911) 101; Tjednik bjelovarsko-kri\u017eeva\u010dki, 23(1911) 8; Vinkovci i okolica, 15(1911) 52; Viroviti\u010dan, 13(1911) 40. \u2013 L. Schick: Dr. Josip Frank als Rechtsanwalt<\/span>. Agramer Tagblatt, 26(1911) 289. \u2013 S. Vu\u010deti\u0107: Dr. Josip Frank<\/span>. Hrvat, 1911, 38. \u2013 (A. G. Mato\u0161): Dr Josip Frank.<\/span> Mlada Hrvatska, 5(1912) 1. \u2013 B. Juri\u0161i\u0107 (B. J.): Realna politika. <\/span>Prava\u0161, 1(1914) 1. \u2013 K. \u0160egvi\u0107: Jedna reminiscencija iz Rauch-Frankove vladavine<\/span>. Novine (Zagreb), 4(1917) 195. \u2013 Dr. Josip Frank<\/span>. Prava\u0161, 1(1923) 212. \u2013 G. Per\u010dec: Frankovci<\/span>. Koprivni\u010dki Hrvat, 2(1925) 3. \u2013 V. Prebeg: Slava dru Josipu Franku<\/span>. Hrvatsko pravo, 19(1927) 5139. \u2013 Dr. Josip Frank<\/span>. Slobodna \u0161tampa, 3(1938) 11. \u2013 S. Vere\u0161: Iz nekada\u0161njeg hrvatskog sabora<\/span>. Novosti, 33(1939) 201. \u2013 V. Bogdanov: Historija politi\u010dkih stranaka u Hrvatskoj od prvih strana\u010dkih grupiranja do 1918. <\/span>Zagreb 1958. \u2013 M. Gross: Geneza Frankove stranke<\/span>. Historijski zbornik, 17(1964). \u2013 Ista: Povijest prava\u0161ke ideologije.<\/span> Zagreb 1973. \u2013 I. Kr\u0161njavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, <\/span>1\u20132. Zagreb 1986. \u2013 D. Jel\u010di\u0107: Politika i sudbine<\/span>. Zagreb 1995. \u2013 M. Gross i M. \u0160vab: Frank, Josip. <\/span>Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. \u2013 S. Matkovi\u0107: \u010cista stranka prava<\/span> 1895.\u20131903<\/span>. Zagreb 2001.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

FRANK, Josip (Josef, Josif), politi\u010dar (Osijek, 16. IV. 1844 \u2013 Zagreb, 17. XII. 1911). Sin Emanuela i Helene, brat \u2192 Jakoba. Od 1873. u braku s Olgom iz Bele Crkve u Banatu, k\u0107eri carskoga kraljevskog podravnatelja za gra\u0111evine Tome Roj\u010devi\u0107a i Wilhelmine ro\u0111. Matosi\u0107. Najpoznatiji \u017didov u Hrvatskoj, koji je pre\u0161ao na katoli\u010danstvo radi potpune … Nastavi \u010ditati “FRANK, Josip (Josef, Josif)”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-3412","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-6"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3412"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3412"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3412\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}