{"id":2793,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=2793","title":{"rendered":"WEISSMANN, Ernest"},"content":{"rendered":"

WEISSMANN, Ernest, <\/span>arhitekt (\u0110akovo, 11. XI. 1903 \u2013 Haarlem, Nizozemska, 13. VII. 1985). Sin nadkantora Josipa i Regine ro\u0111. Hevesi, brat Ljudevita i Adolfa. Zavr\u0161io je gimnaziju u Po\u017eegi 1922, a diplomirao 1926. na Arhitektonskom odjelu Tehni\u010dke visoke \u0161kole u Zagrebu. Bio je \u010dlan Zagreba\u010dke sekcije Udru\u017eenja in\u017eenjera i arhitekata te \u010dlan CIAM (Congr\u00e8s internationaux d\u2019architecture moderne) i CIRPAC (Comit\u00e9 International pour la R\u00e9alisation des Probl\u00e8mes d\u2019Architecture Contemporaine, od 1928). Dopisni je \u010dlan JAZU (danas HAZU) od 1965. Radio je u pari\u0161kom atelijeru Adolfa Loosa (1926\u201327) i u atelijeru Le Corbusiera (1927\u201330), s kojim je samostalno sura\u0111ivao od 1937 (izradio scenarij za Pavillon des Temps Nouveaux na Svjetskoj izlo\u017ebi u Parizu 1937). God. 1932. u Zagrebu je bio suosniva\u010d Radne grupe Zagreb (RGZ), poslije suradni\u010dke zemaljske radne grupe CIAM za Jugoslaviju. God. 1938. radi realizacije jugoslav. paviljona na izlo\u017ebi u Chicagu oti\u0161ao je u SAD, gdje je isprva radio kao fotograf, a nakon II. svj. rata kao direktor Odjela za industrijsku obnovu UNRRA (The United Nations Relief and Rehabilitation Administration) i potom kao referent za stanovanje i planiranje UN (1938\u201347). U \u017denevi je radio kao direktor Odjela za industriju i materijale Ekonomske komisije UN za Europu (1948\u201351), potom je u New Yorku bio voditelj Odsjeka za stanovanje i urbanizam UN i direktor Centra UN za stanovanje i graditeljstvo (1951\u201366). Povremeno je predavao na Sveu\u010dili\u0161tu u Harvardu. Projektirao i izveo u Zagrebu agronomski i mljekarski paviljon \u0160umarsko-poljoprivrednoga fakulteta u Maksimiru (1932\u201333, u suradnji s Republi\u010dkim geodetskim zavodom), vilu \u00bbKraus\u00ab u Nazorovoj ul. (1936\u201337) i vilu \u00bbPodvinec\u00ab na Jabukovcu (1936\u201337), potom Novinarski dom u Beogradu (1934\u201335) te vlastiti ljetnikovac na Malom Lo\u0161inju (1962). Sudjelovao je na natje\u010dajima za Osnovne \u0161kole Grad i Lu\u010dac u Splitu (1928), za \u017didovsku bolnicu u Zagrebu (1930, III. nagrada), Sanatorij za plu\u0107nu tuberkulozu na \u0160upljoj steni kraj Avale (1931), Zakladnu i klini\u010dku bolnicu na \u0160alati u Zagrebu (1931, I. nagrada), Radni\u010dke ustanove na Ciglani u Zagrebu (1932, otkup, s RGZ), \u0160umarsko-poljoprivredni fakultet u Zagrebu (1932, II. nagrada, s Republi\u010dkim geodetskim zavodom) i Dr\u017eavnu obrtnu \u0161kolu u Zagrebu (1935, III. nagrada). Projektirao je Sanatorij za tuberkulozu kosti i zglobova u Kraljevici (1928\u201329), Tip bolnice Paris\u2013Zagreb (1928\u201331) i \u0110a\u010dku menzu u Zagrebu (1931). Vodio je gradnju Jugoslavenskoga paviljona na Svjetskoj izlo\u017ebi u Parizu (1937, po projektu Josipa Seissela). Inicirao je financijsku i stru\u010dnu tehni\u010dku pomo\u0107 UN za potresom stradalo Skoplje (1963) te za dubrova\u010dko i crnogorsko primorje (1979), tako\u0111er za izradu regionalnih prostornih planova Ju\u017eni Jadran (1969) i Gornji Jadran (1972) u sklopu Programa za razvoj UN. Tada je pisao i o op\u0107earhitektonskim i op\u0107eurbanisti\u010dkim temama (The Urban Crisis.<\/span> New York 1966; Planning and Urban Design.<\/span> Toronto 1967). Weissmannovo sudjelovanje u radu CIAM, znatna publicisti\u010dka i izlo\u017ebena aktivnost s Republi\u010dkim geodetskim zavodom na doma\u0107oj i me\u0111unarodnoj sceni, tako\u0111er i samostalna suradnja s Le Corbusierom, Pierreom Jeanneretom i Charlotte Perriand, odlu\u010duju\u0107i su doprinos internacionalnoj afirmaciji na\u0161e moderne arhitekture. Premda je gradio vrlo malo, njegova su radikalna funkcionalisti\u010dka ostvarenja pionirsko djelo na podru\u010dju primjene suvremene visoke tehnologije. \u2013 Brat Adolf (Adi),<\/span> pravnik <\/span>(Po\u017eega, ? \u2013 ?). Doktorirao je temeljem rigoroza na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu 1926. U me\u0111uratnom razdoblju bio je po\u010dasni konzul Republike Urugvaj u Zagrebu. Vladimir Velebit ga spominje u svojim uspomenama iz \u017deneve 1960. kao \u00bbposlovnoga \u010dovjeka velikog stila\u00ab, koji se uop\u0107e nije bavio odvjetni\u0161tvom. \u2013 Brat Ljudevit (Goranin, Lujo), <\/span>pravnik (Po\u017eega, 1895 \u2013 ?, 1963). Doktorirao je na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu temeljem rigoroza 1921, a odvjetnikom je imenovan 1924. S bratom Adolfom imao je odvjetni\u010dki ured u Ilici. God. 1940. postao je slu\u017ebenik Direkcije za vanjsku trgovinu u Beogradu i odrekao se odvjetni\u0161tva. Nakon Travanjskoga rata, sklonio se u unutra\u0161njost Srbije i stavio na raspolaganje generalu Du\u0161anu Simovi\u0107u. Kako je znao jezike pisao je izvje\u0161taje o vijestima stranih radijskih postaja. Nakon kapitulacije Jugoslavije krenuo je preko U\u017eica, Sarajeva i Mostara do Trstena kraj Dubrovnika. Pri povratku u Zagreb zaustavljen je na Plitvicama, koje su bile pod tal. nadzorom i krenuo na Su\u0161ak. Dobiv\u0161i \u0161panjolsku i portugalsku vizu prebacio se u Italiju. Iz Rima je otputovao u Lisabon, a otamo u New York, gdje je postao zagovornik NOVJ. Pod imenom Lujo Goranin bio je 1944. pratitelj Zinke Kunc-Milanov na njujor\u0161kom koncertu u \u010dast jugoslav. partizana. Odr\u017eavao je koncerte, dr\u017eao mitinge, govorio na radiju, pisao u amer. tisku o borbi protiv fa\u0161izma i stvaranju nove Jugoslavije. Skupljao je i novac za tu borbu. Poslije rata ostao je u slu\u017ebenoj i bliskoj vezi s razli\u010ditim jugoslav. institucijama u New Yorku, bavio se publicistikom i pisao o kulturi i umj. temama. Pred kraj \u017eivota kupio je motel u dr\u017eavi Vermont. Domovinu je posjetio 1963. \u2013 Otac Josip (Jozef),<\/span> <\/span>kantor i skladatelj (Tarn\u00f3w, Poljska, 1872 \u2013 logor Jasenovac, 1942). Sin Haimov. God. 1893\u20131904. bio je kantor u \u0110akovu, potom nadkantor u Po\u017eegi te od 1922. kantor i od 1929. do umirovljenja pred II. svj. rat nadkantor u Zagrebu. Nakon \u0161to je 1923. na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu polo\u017eio ispit za u\u010ditelja pjevanja i glazbe, vodio je zbor sinagoge i predavao pjevanje. Istaknuo se i kao pjeva\u010d (bas-bariton) te skladatelj (zbirka pjesama Zemirot \u0161el \u0160abat,<\/span> djelo Negimot Jozef <\/span>s pjesmama za sva bogoslu\u017eja). Za skladbu koju je posvetio kralju Aleksandru Keter malhut<\/span> dobio je Orden sv. Save. Prvih dana po uspostavi NDH bio je uhi\u0107en s drugih \u010detrdesetak uglednih i imu\u0107nih zagreba\u010dkih \u017didova, kako bi ih se zastra\u0161ilo i tako natjeralo na prikupljanje kontribucije, no ubrzo su svi pu\u0161teni. Potom je preuzeo \u017eid. znak te 1942. deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.<\/p>\n

DJELA:<\/span> Sanatorij tuberkuloze kosti i zglobova <\/span>(suautor M. Deli\u0107). Zagreb 1930. \u2013 Humanizacija metropole. Ekonomski razvoj, ljudska naselja, \u010dovjekova sredina. <\/span>Zagreb 1978.<\/p>\n

IZV.:<\/span> JUSP Jasenovac. \u2013 K\u017dZ. <\/p>\n

LIT.:<\/span> Vijesti Advokatske komore u Zagrebu<\/span>. Odvjetnik, 1(1927) \u2013 15(1941). \u2013 \u017didov, 4(1920) 14. \u2013 H. Funtak: Weissmann o arhitekturi. <\/span>Novo doba, 14(1931) 141. \u2013 I. Mrazovi\u0107: Adresar grada Zagreba 1931.<\/span> Zagreb 1931. \u2013 B. Rajakovac: Za modernu arhitekturu ili proti nje?<\/span> Merkurov vjesnik, 5(1931) 5\/6. \u2013 Isti: O savremenim arhitektima.<\/span> Ibid., 5(1931) 7\/8. \u2013 Jevrejski glas, 6(1933) 13. \u2013 V. Poto\u010dnjak: Arhitektura u Hrvatskoj 1888\u20131938. <\/span>Gra\u0111evinski vjesnik, 8(1939) 4\/5. \u2013 D. Gali\u0107: Ernest Weissmann (1930\u20131985).<\/span> Ljetopis JAZU, 1986, 89. \u2013 A. Laslo: Raumplan, plan libre ili…<\/span> Arhitektura, 40(1987). \u2013 T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura izme\u0111u dva rata \u2013 nova tradicija. <\/span>Zagreb 1990. \u2013 N. \u0160egvi\u0107: Haarlemski egzodus Ernesta Weissmanna.<\/span> \u010covjek i prostor, 48(1991) 1\/2. \u2013 B. Rajakovac: Iz sje\u0107anja na Ernesta Weissmanna.<\/span> Ibid. \u2013 Drago Gali\u0107: Arhitekti \u010dlanovi JAZU. <\/span>Rad HAZU, 1991, 437. \u2013 A. \u0160tulhofer i A. Uchytil (prir.): Arhitekt Ernest Weissmann \u2013 monografija radova. <\/span>Zagreb 1993. \u2013 Pravni fakultet u Zagrebu 1776\u20131996. <\/span>Zagreb 1996. \u2013 M. Ristovi\u0107: U potrazi za uto\u010di\u0161tem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941\u201345. <\/span>Beograd 1998. \u2013 M. \u0160uvar: Vladimir Velebit, svjedok historije. <\/span>Zagreb 2001. \u2013 I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu.<\/span> Zagreb 2001.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

WEISSMANN, Ernest, arhitekt (\u0110akovo, 11. XI. 1903 \u2013 Haarlem, Nizozemska, 13. VII. 1985). Sin nadkantora Josipa i Regine ro\u0111. Hevesi, brat Ljudevita i Adolfa. Zavr\u0161io je gimnaziju u Po\u017eegi 1922, a diplomirao 1926. na Arhitektonskom odjelu Tehni\u010dke visoke \u0161kole u Zagrebu. Bio je \u010dlan Zagreba\u010dke sekcije Udru\u017eenja in\u017eenjera i arhitekata te \u010dlan CIAM (Congr\u00e8s internationaux … Nastavi \u010ditati “WEISSMANN, Ernest”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[24],"tags":[],"class_list":["post-2793","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-24"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2793"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2793"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2793\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2793"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2793"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2793"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}