{"id":2518,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=2518","title":{"rendered":"\u0160PILER, Miroslav (Spiller, Petrovi\u0107)"},"content":{"rendered":"

\u0160PILER, Miroslav (Spiller, Petrovi\u0107),<\/span> glazbenik, skladatelj i javni djelatnik (Crikvenica, 19. XII. 1906 \u2013 Sarajevo, 1. XII. 1982). Sin Karla Spillera i Antonije ro\u0111. Bonyhadi, brat \u2192 Lj. Spillera te suprug pjeva\u010dke pedagoginje Brune (Herceg-Novi, Crna Gora, 19. VI. 1921 \u2013 Sarajevo, 6. II. 1979). Studij dirigiranja zavr\u0161io je 1926. na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu kod Frana Lhotke. Zatim je u\u010dio kompoziciju kod Arnolda Sch\u00f6nberga na Akademiji umjetnosti u Berlinu (1926\u201327), dirigiranje kod Felixa Weingartnera i klavir kod H. Klugea u Baselu (1927\u201329) te kompoziciju i dirigiranje kod Vincenta d\u2019Indyja na Scholi cantorum <\/span>u Parizu (1929\u201330). God. 1924\u201331. proputovao je Austriju, Dansku, Nizozemsku, Ma\u0111arsku i Njema\u010dku kao koncertni pratitelj svojega brata Ljerka. Nakon povratka u domovinu bio je glazb. direktor, dirigent orkestra i klavirski pratitelj na Radio Zagrebu (1931\u201341). Po uspostavi NDH otpu\u0161ten je iz slu\u017ebe novoutemeljenoga Hrvatskoga krugovala te je preuzeo \u017eid. znak. U rujnu 1941. dobio je arijska prava na temelju jamstva Romana Latkovi\u0107a (ravnatelja Hrvatskoga krugovala), Marka \u010covi\u0107a (urednika Hrvatske revije<\/span>) i Zlatka Grgo\u0161evi\u0107a (ravnatelja Odsjeka za umjetnost, knji\u017eevnost i tisak pri Ministarstvu nastave). U svibnju 1942. pisanim je putem molio Antu Paveli\u0107a da mu se dodijele \u00bbsva prava koja pripadaju osobama arijskog porijekla\u00ab prilo\u017eiv\u0161i pismu mno\u0161tvo preporuka za sebe \u017eele\u0107i upotpuniti prethodnu \u00bbmolbu za arizaciju kako bi svojim skromnim silama mogao biti od koristi svojoj domovini\u00ab. U pismu je naveo i svoju sklonost prema glazbi njem. naroda, \u010dlanstvo u Dru\u0161tvu za podizanje spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu te prilo\u017eio vi\u0161e izjava uglednih hrv. glazbenika, pojedinaca iz usta\u0161koga pokreta te uglednih zagreba\u010dkih gra\u0111ana \u00bbiz kojih proizlazi da su mi i \u017eena i njezin otac dobri Hrvati\u00ab. Pod prijetnjom uhi\u0107enja, prebjegao je i priklju\u010dio se partizanima pod prezimenom Petrovi\u0107 da bi za\u0161titio majku koja je ostala u Zagrebu, ali je 1944. ipak bila uhi\u0107ena. Stradala je u Rakovu Potoku ili Jankomiru. U partizanima je bio zborovo\u0111a partizanskih zborova na Banovini, nastavnik glazbe na Partizanskoj gimnaziji u Oto\u010dcu, muzi\u010dki suradnik u Agitpropu CK KPH, voditelj Muzi\u010dke sekcije Kulturno-umjetni\u010dkog odsjeka u Odjelu za informacije ZAVNOH (od 1944), glazb. suradnik u Agitpropu CK SKH, od 1944. voditelj glazb. sekcije u Odjelu za informacije ZAVNOH. Na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske 1944. u Topuskom dr\u017eao je referat Umjetnost u NOB-u.<\/span> Po zavr\u0161etku II. svj. rata bio je \u010dlan Suda \u010dasti Udru\u017eenja reproduktivnih muzi\u010dara Hrvatske (URMUH) i odlu\u010divao je o sankcijama protiv zagreba\u010dkih glazbenika koji su djelovali u NDH. Uz to bio je muzi\u010dki urednik Radio Zagreba (1945\u201347) te \u010dlan i umjetni\u010dki voditelj Radio-komiteta u Beogradu i Savezne Radio-stanice (1947\u201353). U Sarajevu je predavao na Vi\u0161oj pedago\u0161koj \u0161koli (1953\u20131955), a potom je bio redoviti profesor (1955\u201375) i rektor (1960\u201363) na Muzi\u010dkoj akademiji. Za svoj umjetni\u010dki i javni kulturni i dru\u0161tveni rad, dobio je mnogobrojna odlikovanja i druga priznanja (\u0160estoaprilska nagrada grada Sarajeva, 1962; Spomen-plaketa grada Sarajeva, 1970; Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, 1976). God. 1966\u201371. bio je predsj. Saveza kompozitora Jugoslavije. \u2013 Isprva je bio reproduktivni umjetnik, dirigent i glasovirski pratitelj, a kompozicijom se po\u010deo baviti u partizanima. Iz tog razdoblja datiraju masovne i borbene pjesme, obrade narodnih napjeva i njegovi zapisi tekstova i napjeva oko 400 partizanskih pjesama, od kojih su neke objavljene u pjesmarici Na\u0161e pjesme <\/span>(Zagreb 1944). <\/span>U svojim zrelim radovima najvi\u0161e se obra\u0107ao orkestru, pri \u010demu je dolazilo do izra\u017eaja njegovo dobro poznavanje instrumentacije. Kao stvaratelj naprednih glazb. izra\u017eajnih sredstava, svoj je glazb. govor obogatio i ekspresionisti\u010dkim crtama, primjenjuju\u0107i i serijalnu organizaciju tonske materije na dosta slobodan na\u010din. Unato\u010d tomu \u0161to je bio Sch\u00f6nbergov u\u010denik, nije se slu\u017eio dodekafonijom. Na orkestralnom podru\u010dju isti\u010de se njegovo koncertno kolo pod naslovom Tarban <\/span>(1943), nastalo za II. svj. rata na oslobo\u0111enom podru\u010dju; u prvoj verziji kolo je bilo napisano za puha\u010dki sastav, a poslije je prera\u0111eno za veliki orkestar. Temelji se na elementima folklora, a iz obrade izviru tonovi partizanskih igara i pjesama. Iz toga je razdoblja kompozicija Pravoslavna majka <\/span>za recitatora i mu\u0161ki zbor (1944). Potresni Nazorovi stihovi nadahnuli su ga da stvori djelo jednostavne strukture: linija se recitatorova teksta uzdi\u017ee iznad strogo homofone harmonijske osnove zbora, koji i bez teksta uvjerljivo do\u010darava tragi\u010dnu sudbinu pravoslavnih majki u te\u0161kim danima. Najve\u0107u popularnost me\u0111u njegovim djelima stekli su Introdukcija <\/span>i Largo <\/span>za komorni orkestar (1957), koji se, unato\u010d sadr\u017eajnoj i formalnoj raznolikosti, stapaju u jedinstvenu cjelinu. Temeljno obilje\u017eje glazbe odgovara stilskom izrazu kasnog romantizma na prijelazu u rani ekspresionizam. Opsesija za orkestar <\/span>(1962) sasvim je druk\u010dija i ozna\u010duje va\u017ean korak naprijed u umjetnikovu stvarala\u010dkom razvoju. Kompozicija je izgra\u0111ena na nepotpunom dvanaest tonskom nizu koji se ponavlja u razli\u010ditim kombinacijama. Jedno od posljednjih djela jest Tema sa pet transfiguracija za veliki orkestar <\/span>(1977). Elegi\u010dna se tema preobra\u017eava tako da uvijek stoji pod utjecajem razli\u010ditih razvojnih faza glazbe. Kao glazb. pedagog svojim je ustrajnim i temeljitim radom odgojio mnoge mlade bosanskohercegova\u010dke glazbenike. Za potrebe studenata objavio je priru\u010dnik za studij kompozicije Orkestracija I.<\/span> U istaknuta djela tako\u0111er se ubrajaju Vasilisa Zlatokosa,<\/span> simfonijska poema, 1926; Prazni\u010dka skica<\/span> za orkestar,<\/span> 1953; Sjetni trenutak<\/span> za flautu, obou, bas-klarinet i klavir, 1965; Introdukcija<\/span> i Largo<\/span> za komorni orkestar, 1958; Simfonija u dva stava,<\/span> 1961; Opsesija<\/span> za veliki orkestar, 1965; Tri pjesme Garsije Lorke <\/span>za glas i orkestar, 1969; Tri minijature <\/span>za violinu i komorni orkestar, 1970; Dijalog<\/span> za sopran i violinu, 1971; Komorne minijature <\/span>za ansambl puha\u010da i klavir, 1972; Trijalog<\/span> za sopran, violinu i klavir, 1972; Tri pjesme za visoki glas<\/span> za glas i klavir, 1974.<\/p>\n

DJELA:<\/span> Orkestracija <\/span>(ud\u017ebenik). 1. Zagreb 1973.<\/p>\n

IZV.:<\/span> HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazali\u0161ta i glazbe, spis br. 9254. \u2013 HDA, MUP NDH, RS\u017dO, kut. 302, br. 5634\/1942, inv. br. 29962. \u2013 K\u017dZ.<\/p>\n

LIT.:<\/span> Z. Ku\u010dukali\u0107: Likovi savremenih bosansko-hercegova\u010dkih kompozitora. <\/span>Sarajevo 1961. \u2013 \u0160piler (Spiller), Miroslav. <\/span>Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1964. \u2013 M. Pozaji\u0107: \u0160piler, Miroslav. <\/span>Muzi\u010dka enciklopedija, 3. Zagreb 1977. \u2013 J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941\u20131945. \u017drtve genocida i u\u010desnici narodnooslobodila\u010dkog rata. <\/span>Beograd 1980. \u2013 <\/span>B. Poli\u0107: Imao sam sre\u0107e<\/span>. Novi Kamov, 6(2006) 20(3). \u2013 http:\/\/www.hrt.hr\/uploads\/media\/POVIJEST_RADIO_SPLITA_do_1960.pdf, pristupljeno 25. X. 2012.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160PILER, Miroslav (Spiller, Petrovi\u0107), glazbenik, skladatelj i javni djelatnik (Crikvenica, 19. XII. 1906 \u2013 Sarajevo, 1. XII. 1982). Sin Karla Spillera i Antonije ro\u0111. Bonyhadi, brat \u2192 Lj. Spillera te suprug pjeva\u010dke pedagoginje Brune (Herceg-Novi, Crna Gora, 19. VI. 1921 \u2013 Sarajevo, 6. II. 1979). Studij dirigiranja zavr\u0161io je 1926. na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu … Nastavi \u010ditati “\u0160PILER, Miroslav (Spiller, Petrovi\u0107)”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[],"class_list":["post-2518","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-29"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2518"}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2518"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2518\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2518"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2518"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2518"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}