{"id":209,"date":"2016-10-14T22:00:00","date_gmt":"2016-10-14T22:00:00","guid":{"rendered":""},"modified":"2016-10-14T22:00:00","modified_gmt":"2016-10-14T22:00:00","slug":"","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/?p=209","title":{"rendered":"HAHN, Arpad"},"content":{"rendered":"

HAHN, Arpad,<\/span> internist (Novakovec kraj Preloga, 23. VII. 1903 \u2013 Rab, 12. IX. 1967). Sin Eugena i Johanne. Zavr\u0161io je gimnaziju 1923. i studij medicine 1929. u Zagrebu, gdje je 1930. zapo\u010deo specijalizaciju iz interne medicine u Klinici za unutarnje bolesti, nastavio 1930\u201331. u K\u00f6lnu i Freiburgu, a zavr\u0161io 1936. u Zagrebu. Ne mogav\u0161i dobiti stalno namje\u0161tenje u struci, izdr\u017eavao se kao predstavnik farmaceutske industrije, a 1936. prihvatio je mjesto asistenta u Centralnom rentgenolo\u0161kom institutu zagreba\u010dkoga Medicinskoga fakulteta. Prije II. svj. rata imao je vlastitu lije\u010dni\u010dku ordinaciju u Smi\u010diklasovoj ul. u Zagrebu. U prolje\u0107e 1941. otpu\u0161ten je iz slu\u017ebe i sa suprugom Dragom i sinom Mirom (Zagreb, 1931) upu\u0107en u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Radio je u selu Babino i u Zenici, a 1942. premje\u0161ten je u Mostar u svojstvu rendgenologa. Odatle je 1943. prebjegao u Dubrovnik te bio interniran u logor Kupari, a potom u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupio je partizanima djeluju\u0107i kao upravitelj bolnice Daruvarskoga vojnog podru\u010dja, potom kao predava\u010d na vi\u0161em sanitetskom te\u010daju pri Vrhovnom \u0161tabu te gl. terapeut u Sanitetskom odjeljenju Glavnoga \u0161taba Hrvatske. Nakon demobilizacije u ljeto 1945. izabran je za izvanrednoga, a 1959. za redovitoga profesora zagreba\u010dkoga Medicinskog fakulteta u Klinici za unutarnje bolesti. Od 1945. bio prvi suradnik i pomo\u0107nik reaktiviranoga predstojnika Klinike Ivana Huga Botterija, a po njegovu umirovljenju 1951. postao je predstojnik. God. 1946. preselio je Internu kliniku u ve\u0107i prostor na Rebru, modernizirao je, okupio suradnike i organizirao njihovo usavr\u0161avanje te o\u017eivio znanstveno-istra\u017eiva\u010dki rad. Unaprijedio je i nastavu te je njegovim zauzimanjem izgra\u0111ena sredi\u0161nja predavaonica na Rebru i pove\u0107ana briga za standard studenata. God. 1950. kao stipendist WHO boravio u skandinavskim zemljama te u \u0160vicarskoj. Na podru\u010dju interne medicine napose se bavio gastroenterologijom i hepatologijom, patofiziologijom i klinikom prehrane, dijetetikom te poreme\u0107ajima metabolizma (posebice \u017eeljeza i bakra), a na podru\u010dju rendgenologije hepatolijenografijom i biolo\u0161kom kontrolom rendgenskog zra\u010denja. Uvidjev\u0161i zna\u010denje talasoterapije, na Rabu je 1954. osnovao klini\u010dki odjel za talasoterapiju i rehabilitaciju. Radove je objavljivao u \u010dasopisima: Klinische Wochenschrift<\/span> (1929, 1931, 1961), Lije\u010dni\u010dki vjesnik<\/span> (1929, 1932\u201336, 1940, 1945, 1947\u201351, 1954, 1957\u201358, 1960, 1963\u201366), Wiener klinische Wochenschrift <\/span>(1929, 1956), Medicinski pregled<\/span> (1932, 1947, 1964), Medicus<\/span> (1934), Strahlentherapie<\/span> (1935), Radiolo\u0161ki glasnik<\/span> (1937\u201339), Schweizerische medizinische Wochenschrift<\/span> (1937), Vojnosanitetski pregled<\/span> (1943\u201344, 1946), Klinische Medizin<\/span> (1951), Medicinski glasnik<\/span> (1951\u201352, 1957, 1966), Acta chirurgica Iugoslavica<\/span> (1952), Medicinski zbornik<\/span> (1953, 1955), Ljetopis JAZU<\/span> (1956, 1959, 1961, 1963), Acta radiologica<\/span> (1957), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu<\/span> (1957, 1960), Reumatizam <\/span>(1957\u201358), Acta endocrinologica<\/span> (1961), Acta medica Iugoslavica<\/span> (1962), Rad JAZU<\/span> (1963, 332), Acta medica Scandinavica<\/span> (1964\u201366), Bulletin international<\/span> (1964). Sura\u0111ivao je u ud\u017ebenicima i priru\u010dnicima: I. H. Botteri i dr.: Interna medicina<\/span> (Zagreb 1951\u20131962), Higijena ishrane<\/span> (Beograd\u2013Zagreb 1954), Izabrana poglavlja iz interne medicine<\/span> (16. Zagreb 1954\u20131961), Nova iskustva u internoj medicini<\/span> (Beograd\u2013Zagreb 1955), Op\u0107a medicina<\/span> (Zagreb 1964). Unaprijedio je ne samo Kliniku za unutarnje bolesti nego i struku, stvoriv\u0161i zagreba\u010dku internisti\u010dku \u0161kolu koja je pridonijela razvoju cjelokupne interne medicine u Hrvatskoj, a javnim djelovanjem na\u0161u zdravstvenu slu\u017ebu u cjelini. Nagra\u0111en je 1967. Nagradom grada Zagreba za \u017eivotno djelo. \u2013 U me\u0111uratnom razdoblju bio je istaknuti \u010dlan NK Makabi, gdje je igrao na poziciji napada\u010da. Nakon igra\u010dke karijere bio je tehni\u010dki referent i vo\u0111a nogometne sekcije Makabija, a potom i pro\u010delnik mom\u010dadi (1935\u201340). God. 1946\u201351. bio je predsj. \u017dOZ. \u2013 Supruga Draga, <\/span>slu\u017ebenica (Zagreb, 28. XI. 1908 \u2013 Zagreb, 19. X. 1974). K\u0107i Ignaca i Anke. Po uspostavi NDH sa suprugom i sinom oti\u0161la je u BiH djelovati na suzbijanju endemskog sifilisa. S obitelji je 1943. prebjegla u Dubrovnik te bila internirana u logor Kupari, a potom u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priklju\u010dila se partizanima djeluju\u0107i u sanitetskom odsjeku 6. korpusa i kao administrator u Sanitetskom odjeljenju glavnog \u0161taba Hrvatske. \u2013 Arpadov otac Eugen, <\/span>stolarski obrtnik (Novakovec kraj Preloga, 21. II. 1878 \u2013 Zagreb, 20. I. 1949). Sa suprugom Johannom imao je \u010detvero djece (Arpada, Ernestinu, Dragutina i Hinka). Po osnutku NDH u prijavi imovine u lipnju 1941. naveo je kako mu se djed u Hrvatsku doselio iz \u010ce\u0161ke. Sa suprugom je 8. VIII. 1942. bio uhi\u0107en u svom stanu i odveden u sabirni logor u Kri\u017eani\u0107evoj ul. u Zagrebu. Na intervenciju sina Arpada bili su pu\u0161teni.<\/p>\n

DJELA:<\/span> Bubre\u017ene bolesti <\/span>(suautor M. Grossmann), 1\u20132. Karlovac 1931\u20131932. \u2013 \u0160e\u0107erna bolest<\/span> (suautor M. Grossmann). Zagreb 1935. \u2013 Dijetetika<\/span> (suautor V. Mikuli\u010di\u0107). Beograd\u2013Zagreb 1960.<\/p>\n

IZV.:<\/span> HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. \u2013 HDA, RUR, \u017didovski odsjek, 29785. \u2013 Telefonski imenik 1941.<\/p>\n

LIT.:<\/span> E. Gebauer: Profesor dr. Arpad Hahn<\/span>. Medicinar, 10(1959) 3\/4. \u2013 Arpad Hahn<\/span>. Ljetopis JAZU, 1962, 66. \u2013 Jevrejski pregled, 17(1966) 5\/6; 19(1967) 8\/9. \u2013 (Nekrolozi): Medicinar, 18(1967) 5. \u2013 S. M., Zdravstveni vestnik, 36(1967) 10. \u2013 E. Ferber, Medicinski glasnik, 22(1968) 6. \u2013 Z. Rado\u0161evi\u0107, Lije\u010dni\u010dki vjesnik, 90(1968) 12. \u2013 B. Gu\u0161i\u0107, Ljetopis JAZU, 1970, 74. \u2013 J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941\u20131945. \u017drtve fa\u0161isti\u010dkog terora i u\u010desnici u narodnooslobodila\u010dkom ratu<\/span>. Beograd 1973. \u2013 Isti: Jevreji Jugoslavije 1941\u20131945. \u017drtve genocida i u\u010desnici narodnooslobodila\u010dkog rata<\/span>. Beograd 1980. \u2013 Medicinski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/span>. Zagreb 1985. \u2013 200<\/span> godina \u017didova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godi\u0161njice Jevrejske op\u0107ine Zagreb (6\u20139. XI. 1987).<\/span> Zagreb 1988. \u2013 Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Klini\u010dki bolni\u010dki centar Rebro\u2013Zagreb 1931\u20131991<\/span>. Zagreb 1991. \u2013 Bilten \u017dOZ, 1993, 30. \u2013 V. Duga\u010dki: Hahn, Arpad<\/span>. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. \u2013 I. Goldstein: \u017didovi u Zagrebu 1918\u20131941. <\/span>Zagreb 2004. \u2013 <\/span>M. \u0160vob: \u017didovi u Hrvatskoj,<\/span> 2. <\/span>Zagreb 2004. \u2013 <\/span>J. i V. Kal\u0161an: Hahn, Arpad.<\/span> Me\u0111imurski biografski leksikon. <\/span>\u010cakovec 2012.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

HAHN, Arpad, internist (Novakovec kraj Preloga, 23. VII. 1903 \u2013 Rab, 12. IX. 1967). Sin Eugena i Johanne. Zavr\u0161io je gimnaziju 1923. i studij medicine 1929. u Zagrebu, gdje je 1930. zapo\u010deo specijalizaciju iz interne medicine u Klinici za unutarnje bolesti, nastavio 1930\u201331. u K\u00f6lnu i Freiburgu, a zavr\u0161io 1936. u Zagrebu. Ne mogav\u0161i dobiti … Nastavi \u010ditati “HAHN, Arpad”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-209","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-8"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/209","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=209"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/209\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=209"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=209"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zbl.lzmk.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=209"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}