ŠVARC-POŽGAJ, Klementina (Schwarz, Schwartz, Požgaj-Schwarz; Klema)

ŠVARC-POŽGAJ, Klementina (Schwarz, Schwartz, Požgaj-Schwarz; Klema), slikarica i karikaturistica (Zagreb, 4. X. 1896 – Zagreb, 25. V. 1982). Kći Alberta Schwarza i Ane rođ. Friedman. Završila je ženski licej i Privremenu višu školu za umjetnost i obrt u Zagrebu (1916–20) kao jedna od prvih diplomantica. U prvom braku bila je s → O. Blühweissom, u kojem je rođen sin → A. Blivajs. Razvela se 1926, a oko 1937. udala se za arhitekta Zvonimira Požgaja i udajom prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH bila je upisana u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzela. Međutim, zbog polit. uvjerenja svojega supruga kojega je tražila ustaška policija, veći dio II. svj. rata skrivali su se u Zagrebu. Nakon rata nastavila je slikarsku karijeru te pet godina bila ravnateljica muzeja u Zadru. Isprva je slikala pod utjecajem impresionista krajolike i mrtve prirode. Poslije se bavila portretnom karikaturom, crtajući likove umjetnika, političara, uličara, kavanskih posjetilaca ili slučajnih prolaznika. Kao portretna karikaturistica ovjekovječila je većinu predstavnika javnog i kult. života Zagreba; glasovita je njezina karikatura Miroslava Krleže, koji je bio obiteljski prijatelj. Samostalno je izlagala na Gospodarićevu kupalištu na Savi (1919) i u Zagrebu (1932), potom u Beogradu (1933) i Zadru. God. 1975. priredila je u Zagrebu retrospektivu, a 1978 i 1980. izlagala je u HNK ciklus karikatura scenskih umjetnika. Od 1945. članica je ULUPUH i ULUH te od 1948. sudjeluje na njihovim značajnijim izložbama. – Otac Albert Schwarz, građevinski inženjer i poduzetnik (Zagreb, 27. VIII. 1859 – Zagreb, 25. I. 1930). Sin Vilima i Ernestine rođ. Dentrih, suprug Ane rođ. Friedman (Bečko Novo Mjesto, Austrija, 1860 – Zagreb, 17. X. 1925). Bio je prvi tehnički direktor novootvorenog HNK u Zagrebu i sudjelovao je u njegovoj izgradnji i opremanju. Bio je posjednik te 1915. jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ. Supruga je bila vlasnica krojačkoga salona u kojem je izrađena odjeća za modele prikazane na reprezentativnom zastoru Vlahe Bukovca u HNK.

DJELA: Tumač građevnim radovima. Zagreb 1903.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 36. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Blivajs. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: (Nekrolog). Tehnički list, 12(1930) 4. – Savez inženjera i tehničara Hrvatske, 1878–1978, sto godina tehnološkog razvoja (spomenica). Zagreb 1978. – (Nekrolog). Vjesnik, 43(1982), 27. V. – Spomenica Akademije likovnih umjetnosti 1907–1957. Zagreb 1958. – Požgaj-Schwartz, Klementina. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1987. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – P. Cindrić: Požgaj-Schwartz, Klementina. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – Požgaj-Schwartz, Klementina. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – Karikature Kleme Švarc-Požgajić povodom 99-godišnjice rođenja (katalog izložbe). Zagreb 1995.

ŠVARC, Alfred (Schwarz)

ŠVARC, Alfred (Schwarz), skladatelj i pravnik (Križevci, 24. IV. 1907 – Križevci, 21. XI. 1986). Sin Miroslava i Irme. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1933. Studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji (Blagoje Bersa). U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik u Križevcima. Po uspostavi NDH brisan je iz Odvjetničkoga imenika te je bio zatočen u Osnabrücku, gdje je vodio pjevački zbor logoraša. Nakon II. svj. rata bio je sudac u Daruvaru, Bjelovaru i Glini, a od 1969. ponovo je živio u Križevcima. – Skladati je počeo 1930 (Gudački kvartet u Des duru, Etuda za klavir, Suita za violinu). Iako je njegov bogat skladateljski opus malo poznat široj publici, ističu se mnogobrojne simfonije, simfonijske pjesme, kantate s ratnom tematikom (Noć u Titovom Užicu, 1956; Povratak bez doma, 1960; Štab, 1961; Rekvijem 1963), komorne skladbe i mnogobrojne solo pjesme, od kojih je nekoliko objavio u zbirkama Lirika (1964) i Noćni Leptir (1966). Za svoje glazb. minijature, kantate i druge kompozicije nadahnjivao se partizanskim pokretom, a uglazbljivao je i literarna djela. Ističu se skladbe Dramatična simfonija za veliki orkestar (1952),Simfonija mira za veliki orkestar (1953), Kugina kuća, simfonijska poema za veliki orkestar prema Augustu Šenoi (1954), Kadinjača, simfonijska poema za veliki orkestar (1954), Eroica, simfonijska poema za veliki orkestar (1956), simfonijske poeme prema Williamu Shakespeareu Kralj Lear (1959), Ukroćena goropadnica (1960), Vesele žene Windsorske (1962), VI simfonija/Poema o Hamletu za bariton, mješoviti zbor i veliki orkestar (1979). Posljednje njegove skladbe nose nazive Pjesme smrti i nade (1981) i Burleska za veliki orkestar (1982).

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić i R. Weisz-Maleček.

LIT.: Jevrejski pregled, 21(1970) 10; 23(1972) 7/8. – Švarc, Alfred. Leksikon jugoslavenske muzike. Zagreb 1984. – (Nekrolog). Vjesnik, 47(1986), 22. XI. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

ŠVARC, Božo (Schwarz)

ŠVARC, Božo (Schwarz), sportaš i sportski djelatnik (Zagreb, 6. IX. 1920 – Beograd, 4. V. 2007). Sin Ferdinanda (Bjelovar, ? – Zagreb, 1935) i Štefe. Otac mu je bio vlasnik trgovine elektrotehničkih potrepština »Schwarz i drug« u Preradovićevoj ul. u Zagrebu. Osnovnu žid. školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je počeo studirati na Tehničkom fakultetu, odjel elektrotehnike. Bio je član SKOJ od 1939, a potom kandidat za člana KPJ. Aktivno se bavio sportom 1930-ih kao član Makabija, skijaš i lakoatletičar (skok u vis). Također je bio član Hašomer Hacaira. Po uspostavi NDH uhićen je 27. V. 1941. s drugih 165 žid. omladinaca i otpremljen u logor Danica, otamo u Gospić i Jadovno, odakle je vraćen u Gospić, potom preko logora u Jastrebarskom u kolovozu 1941. u logor Jasenovac. U prosincu 1941. prebačen je u logor Stara Gradiška, a potom u selo Obradovce kraj Feričanaca, odakle je uspio pobjeći 12. IX. 1942. i priključiti se partizanima kao borac u banijskoj četi, vodni delegat u 1. kalničkom odredu, komesar bataljona 17. brigade 28. divizije i komesar srp. brigade KNOJ u činu majora. Nakon rata ostao je u aktivnoj službi u JNA u Beogradu do umirovljenja 1980. u činu pukovnika. Posljednje radno mjesto bilo mu je načelnik arhiva Vojnoistorijskoga instituta u Beogradu. Suosnivač je sportskoga društva »Partizan« 1945. i poslije nekih klubova unutar društva, dugogodišnji član predsjedništva društva, dugogodišnji predsj. više Partizanovih klubova (hokejaškoga i plivačkoga). Dobitnik je Spomenice 1941, jedan od nekolicine preživjelih iz logora Jadovno i, uz → Sašu Blivajsa, jedini preživjeli iz skupine od 165 omladinaca uhićenih u svibnju u Zagrebu. Pokopan je na beogradskom groblju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699.

LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 30. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – V. Kovač: Božo Švarc, Kako sam preživio. Ha-kol, 2001, 69/70. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. –http://collections.ushmm.org/search/catalog/irn507365, pristupljeno 21. VII. 2016.

ŠVARC, Branko (Schwartz)

ŠVARC, Branko (Schwartz), pravnik (Koprivnica, 12. VII. 1894 – Koprivnica, 1. XI. 1972). Sin Hinka i Regine rođ. Deutsch. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a studij prava 1920-ih u Pragu. Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1921. i otvorio odvjetnički ured u Koprivnici. Bio je član mnogobrojnih koprivničkih društava, intenzivno se bavio politikom (kao član Jugoslavenskih radikala) te 1933–37. obavljao je dužnost gradonačelnika. Po uspostavi NDH odvjetnički mu je ured zatvoren, ali zbog »mješovitog« braka nije bio deportiran s ostalim koprivničkim Židovima. God. 1943. priključio se partizanima. Djelovao je kao sudac Općinskoga suda u Koprivnici i Okružnoga suda u Varaždinu od 1945.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – K. Švarc: Štikleci iz stare Koprivnice. Koprivnica 1996.

ŠVARC, Đuro

ŠVARC, Đuro, inženjer (Koprivnica, 24. III. 1901 – Zagreb, 10. XI. 1980). U braku s Olgom rođ. Vasiljević-Rodatić otac je Dragana (?, 1939). Maturirao je 1919. u Zagrebu, a 1925. diplomirao strojarstvo, Odjel za elektrotehniku na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Radio je kao pogonski inženjer poduzeća za radiotehniku u Zagrebu, a zatim desetak godina u Buenos Airesu u Compania Anglo-Argentina de Electricidad i Western Electric Company of Argentina. Pred II. svj. rat vratio se u Zagreb, gdje se zaposlio u elektrotehničkoj sekciji Direkcije željeznica. Po uspostavi NDH od kolovoza 1941. do travnja 1942. bio je interniran u logor Jasenovac, ali je pod nejasnim okolnostima preživio rat. Na Elektrotehničkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu počeo je 1949. predavati kolegij Električna vuča, doktorirao je 1960. tezom Odnosi fizikalnih veličina dvaju kombinirano vezanih neprigušenih električnih titrajnih sistema bez narinutog napona, kod kontinuirane promjene diferencije faktora vezanja, a uz nepromijenjena razvezana stanja, a 1966. izabran je za redovitoga profesora Elektrotehničkoga fakulteta. Predavao je teoriju električnih krugova (kolegiji i linearni električni titrajni krugovi i nelinearni električni titrajni krugovi). Objavio je niz radova u domaćim i inozemnim stručnim časopisima. Tekst U jasenovačkim logorima napisao je 1945, a njegovi dijelovi objavljeni su posmrtno (Bilten ŽOZ, 1995, 38; 1995, 39/40). Nositelj je licencije dva patenta o transformatoru istosmjerne struje.

DJELA: Električni titrajni krugovi. Zagreb 1959.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29199.

LIT.: Švarc. Đuro. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ŠVARC, Ilija

ŠVARC, Ilija, financijski stručnjak (Voćin, 20. VIII. 1869 – Zagreb, 29. VI. 1943). Suprug Dragice rođ. Bauer. Zavičajnost je stekao u Voćinu. U međuratnom razdoblju djelovao je kao financijski nadsavjetnik, a za uspostave NDH bio je u mirovini. Preminuo je za vrijeme rata pod nepoznatim okolnostima.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

ŠVARC, Ivana (Horvatić, Zora)

ŠVARC, Ivana (Horvatić, Zora), revolucionarka (Zagreb, 13. IX. 1913 – logor Stara Gradiška, 1. XI. 1942). Kći Otta Schwarza i Paule rođ. Fröhlich. Kao srednjoškolka djelovala je u Hašomer Hacairu, a za studija filozofije pristupila je revolucionarnomu pokretu. Od 1932. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radila je na obnavljanju skojevskih i partijskih organizacija. Surađivala je u listu Ženski svijet, isticala se radom u ženskim organizacijama, strukovnom sindikalnom pokretu i među studentima. Nakon okupacije prešla je u ilegalu pod imenom Zora Horvatić te sudjelovala u organiziranju ustanka. Priključila se partizanima 21. XII. 1941. na području Gorskoga kotara. Zarobljena je 21. VIII. 1942. prilikom previjanja ranjenika, odvedena u zatvor u Ogulinu, prebačena u Zagreb, a zatim deportirana u logor Stara Gradiška, gdje je stradala.

LIT.: I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ŠVARC, Krešimir

ŠVARC, Krešimir, ginekolog (Zagreb, 10. IX. 1925). Sin → Milana i Slave rođ. Čoklica. Sa suprugom Slavom rođ. Jambrešić otac je ekonomista Davora i fizijatrice Sanje Švarc-Janjanin. Od najranijega djetinjstva živi u Koprivnici. Za NDH izbjegao je deportacije zahvaljujući mješovitomu braku roditelja, s kojima je 1943–45. bio u partizanima. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952. Bio je voditelj zdravstvene službe u Brinju (1953–54), potom je specijalizirao ginekologiju i opstetriciju na Ginekološkoj klinici u Zagrebu 1959. te u Koprivnici osnovao prvi Ginekološko-porođajni odjel, koji je vodio 1959–83. Ravnatelj Medicinskoga centra u Koprivnici postao 1960, koji je s manjim prekidima, vodio do umirovljenja 1990. Primarijus je postao 1975, kao prvi koprivnički liječnik. Uključen u javni i društveni život grada, 1983. obavlja dužnost predsjednika općine Koprivnica. Posebno se bavi prevencijom pomora dojenčadi, posljedicama kriminalnih pobačaja, ranim otkrivanjem karcinoma ženskih spolnih organa, uvođenjem niza novih operativnih metoda i dijagnostičkih postupaka, kao i poviješću medicine pišući o povijesti koprivničkoga zdravstva te o povijesti koprivničkih Židova. Urednik je Koprivničkoga liječničkog zbornika. Bio je prvi predsj. obnovljene ŽO u Koprivnici (2000). Dobitnik je mnogih priznanja, odličja i nagrada te je počasni član Hrvatskoga liječničkoga zbora.

LIT.: Švarc, Krešimir. Tko je tko u Hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

ŠVARC, Milan

ŠVARC, Milan, poduzetnik i sportski djelatnik (Kuzminec kraj Koprivnice, 12. VII. 1896 – Koprivnica, 5. I. 1973). Sin Samuela i Ivane rođ. Graf. Završio je Trgovačku akademiju u Zagrebu. Bio je vlasnik hotela »Car« u Koprivnici, omiljenoga okupljališta mnogih koprivničkih Židova. Od najranije mladosti bavio se nogometom te je bio suosnivač prvoga nogometnog kluba u Koprivnici. Bio je gimnastičar u Hrvatskom sokolu te u međuratnom razdoblju obavljao niz sportskih dužnosti, među ostalim bio je podsudac Nogometnoga saveza Koprivnice. Djelovao i u pjevačkom društvu »Podravac«, čiji je bio tajnik 1930-ih. Zahvaljujući mješovitomu braku, nije bio deportiran, a 1943. s obitelji se priključio partizanima. Nakon II. svj. rata do umirovljenja bio je bankovni službenik i sindikalni djelatnik. Dobitnik je Specijalne zlatne plakete Nogometnoga saveza Jugoslavije.

LIT.: Švarc, Milan. Sportski leksikon. Zagreb 1984.

ŠVARC, Oto

ŠVARC, Oto, novinar i prevoditelj (?, 1897 – Zagreb, 12. V. 1972). Radio je u nakladničkom društvu »Informator« od 1955.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: P. Požar: Švarc, Oto. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.