RAUSNITZ, Oskar

RAUSNITZ, Oskar, trgovac (? – ?logor, Mađarska, ?1942). Bio je u braku s Rosinom. Od 1924. vlasnik je poduzeća »Braća Rausnitz«, specijaliziranoga za prodaju strojeva za umnožavanje »Gestettner« i pripadajućega pribora u Varšavskoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH poduzeće je dobilo povjerenika Ministarstva za narodno gospodarstvo, koji je u lipnju 1941, umjesto odsutnoga bivšeg vlasnika, ministarstvu podnio prijavu o imovini. Vjerojatno je stradao u logoru u Mađarskoj.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RECHNITZ

RECHNITZ, Elza, slikarica (Wrocław, Poljska, 28. V. 1876 – Osijek, 6. I. 1946). Kći Hermana Bascha, vlasnika tiskare i knjižare, i Julije rođ. Monasch. U rodnom mjestu završila je osnovno i srednje školovanje. Prvu slikarsku pouku dobila je od mađ. slikara Dominika Skutetskog u Banskoj Bystrici, gdje je dolazila u goste te upoznala i budućega supruga Milana Rechnitza. Nakon udaje preselila se 1897. u Osijek. Upisala se na umjetničku akademiju u Budimpešti u klasi Adolfa Fényesa. Poslije je otišla u München, a zatim je prešla u Pariz u klasu Luciena Simona, gdje su na nju utjecali veliki francuski, nizozemski i njemački majstori. Potkraj 1905. vratila se u Osijek, gdje je 1906. priredila svoju prvu samostalnu izložbu za koju je dobila dobre kritike u osječkom listu Die Drau. Potom je samostalne izložbe imala u Zagrebu i u Budimpešti. Često je boravila u umj. koloniji u Szolnoku u Mađarskoj. Izradila je veliki broj pejzaža, najviše iz okolice Osijeka, mnogo portreta i figurativnih kompozicija. Zajedno s drugim osječkim slikarima i kiparima prve pol. XX. st. znatno je pridonijela da se likovni život Osijeka oslobodi regionalnih okvira i podigne na visinu suvremenih likovnih ostvarenja. Po uspostavi NDH iselila se u Italiju, gdje je preživjela II. svj. rat. Nakon rata vratila se u Osijek. – Suprug Milan (Emil), liječnik i žid. aktivist (Budimpešta, 7. IV. 1873 – Osijek, 26. I. 1939). Sin Adolfa i Matilde rođ. Abeles. Školovao se u rodnom gradu, a u mjestu Banská Bystrica upoznao je suprugu Elzu s kojom je imao kćer Herminu (?Osijek, 23. II. 1898 – ?). God. 1897. s obitelji je došao u Osijek, gdje je radio kao liječnik. Posebno ga je zanimala pedijatrija, a držao je i zdravstveno-prosvjetna predavanja te objavio knjižicu na hrvatskom i njemačkom o odgoju djece (Kako da othranjujem, njegujem i odgajam svoje dijete u prvoj godini života. Pet predavanja za pouku majkama i budućim majkama. Zagreb–Osijek 1922). Bio je aktivan član Mjesne cionističke organizacije i odbornik osječke ŽO Gornji grad.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – Židov, 4(1920) 8. – S. Brlošić: Elza Rechnitz (katalog izložbe). Osijek 1969. – O. Švajcer: Likovni život Osijeka u razdoblju 1920–1930. Osječki zbornik, 1971, 13. – Medicinski vjesnik, 15(1983). – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Rechnitz, Elza. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

RECHNITZER, Aleksandar

RECHNITZER, Aleksandar, žid. aktivist (Slunj, 29. IV. 1878 – logor Jasenovac, ?). Sin Leopoldov. Bio je u braku s Irmom rođ. Brüll. Zavičajnost je stekao 1904. u Bihaću. U međuratnom razdoblju bio je djelatnik ŽOZ, odnosno Hevre Kadiše, s dnevnicom za smrtne slučajeve. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RECHNITZER, Imbro

RECHNITZER, Imbro, obrtnik (? – ?logor, 1941–1942). Posjedovao je krojačku radnju u Kutini, gdje je bio suosnivač nogometnoga kluba »Moslavina« 1921. Prema popisu iz kutinske obrtničke blagajničke knjige 1941–42. ne zna se u kojem je logoru stradao.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

RECHNITZER, Ivan

RECHNITZER, Ivan, fotograf (Zagreb, 1875 – Zagreb, 17. X. 1915). S bratom Ottokarom otvorio je 1900. atelijer u Frankopanskoj ul. u Zagrebu, u kojem je od 1901. samostalno djelovao. Oko 1909. atelijer se nalazio u Jurišićevoj ul. Snimao je i izvan atelijera te se ubraja među prve hrv. fotoreportere. Bilježio je sve značajnije događaje, koje je počeo objavljivati pojavom ilustriranoga tiska.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – M. Tonković: Oris povijesti fotografije u Hrvatskoj. U: Fotografija u Hrvatskoj 1848 –1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. – Ista: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004. – www.cendo.hr, pristupljeno 4. X. 2011.

RECHNITZER, Ivan

RECHNITZER, Ivan, bankar i žid. aktivist (? – Rijeka, 1983). Bio je dugogodišnji voditelj Hrvatske kreditne banke na Sušaku, a od 1945. ravnatelj Hrvatske kreditne banke u Zagrebu.

LIT.: J. E.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 34(1983) 8.

RECHNITZER, Mavro (Mehmed)

RECHNITZER, Mavro (Mehmed), posebnik (Ptuj, Slovenija, 10. I. 1880 – ?logor, 1941–1945). Sin Adolfa i brat Bernharda. U Zagreb se doselio 1939. iz Ptuja. U nepoznato doba prešao je na islam te uzeo ime Mehmed. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, preuzeo žid. znak te naveo da je suvlasnik dviju kuća u Laginjinoj ul. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

RECHNITZER, Melanija

RECHNITZER, Melanija (rođ. Behrman), trgovkinja (Zagreb, 11. III. 1901 – ?). Do 1938. sa suprugom Bernardom (Ptuj, 1881 – logor Jasenovac, 1941), djecom Adolfom (?, 1926) i Šarlotom (?, 1929) živjela je u Ptuju. Bila je vlasnica trgovine urarskih i zlatarskih potrepština »Vladimir Behrman« na Jelačićevu trgu u Zagrebu, koju je naslijedila od oca. Po uspostavi NDH prijavila je imovinu. Kći Šarlota preživjela je rat, suprug je 1941. odveden u logor Jasenovac, a o njoj i sinu nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693.

RECHNITZER, Mirko

RECHNITZER, Mirko, internist (Slunj, 22. I. 1894 – Buenos Aires, 1992). Sin Salamonov, brat Vlade, Zlate, Zore, Ljube i Vere. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1926. od Ministarstva narodnoga zdravlja i Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu, gdje je u međuratnom razdoblju imao ordinaciju interne medicine u Ul. kraljice Marije (danas Hebrangova ul.), a potom u svojemu stanu u Đorđićevoj ul. te u Jurišićevoj ul. Po osnutku NDH, 18. II. 1942, dobio je »dopustnicu« za obavljanje liječničke prakse u Jurišićevoj ul. (kamo je smio preseliti i telefon), te bio oslobođen od nošenja žid. znaka. Najvjerojatnije u mješovitom braku s Verom, otac je Darka (?, 1932). Po nekim svjedočenjima zahvaljujući poznanstvu s Eugenom Kvaternikom, ostao je pošteđen progona u prvoj godini rata, ali je nakon pada Kvaternika ujesen 1942. bio prisiljen bježati u Italiju, gdje je živio do sred. 1950-ih, potom se iselio u Buenos Aires, gdje je djelovao kao liječnik i član ŽO. – Brat Vlado, trgovac (Slunj, 1899 – Haifa, Izrael, ?). Sred. 1920-ih u Zagrebu je otvorio trgovinu žestokim pićima. Po uspostavi NDH skrivao se u Zagrebu i prebjegao u Švicarsku, a 1948. iselio se u Izrael. U Haifi je imao pržionicu kave. – Sestra Zlata ud. Weiller, žid. aktivistica (Slunj, 27. IX. 1897 – Zagreb, 26. V. 1984). Po uspostavi NDH skrivala se u Zagrebu. Nakon rata aktivna je članica ŽOZ i dugogodišnja predsjednica Kluba Slunjana u Zagrebu. – Zlatina kći Vanda Rosenberg, žid. aktivistica (Zagreb, 21. III. 1924). Završila je gimnaziju u Zagrebu, gdje je bila aktivna članica Makabija. Po uspostavi NDH s obitelji se skrivala u Zagrebu. Nakon rata aktivna je članica ŽOZ.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29036. – Podaci o ulazniku I. Rochlitz. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – I. Rochlitz: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011.

RECHNITZER, Oto

RECHNITZER, Oto, inženjer i žid. aktivist (Karlovac, 10. XII. 1901 – Jadovno, 1941). Sin Žige i Adele rođ. Mozes. Od 1928. radio je kod Jadranskoga osiguravajućeg društva u Trstu, ravnateljstvo Zagreb, kao stručnjak za osiguranja industrijskih poduzeća te za likvidaciju šteta u elementarnim granama. Uživao je ugled pouzdana stručnjaka za tu struku te je opetovano postavljan za počasnoga suca Trgovačkoga suda. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH sa suprugom Irmom i djecom Rubenom i Evom preuzeo je žid. znak. Dana 21. VI. 1941. odveden iz stana te zadržan u Zagrebačkom zboru unatoč molbi njegova poduzeća, koja je bila odbijena. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, no u formularu za prijavu imovine vlastima NDH dana 7. VII. 1941. njegova supruga navela je da joj je muž »odveden na prisilni boravak«, odakle se nije vratio, te da su njoj njegovi imovinski podaci nepoznati te je molila odgodu. Izgleda da je tog mjeseca deportiran u Jadovno, gdje je stradao. Supruga i djeca II. svj. rat preživjeli su u Švicarskoj, a potom se vratili u Hrvatsku, i u jednoj od prvih poslijeratnih alija brodom »Partizanka« iselili u Izrael. Njihova kći Eva Rechnitzer tamo se udala za Vojka Šterka, sina → Vladimirova.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27421. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – KŽZ. – Podaci o ulazniku S. Povrzanović.

LIT.: Jevrejski glas, 7(1934) 33. – J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.