ROUBIČEK, Hinko, bankar (Rataje nad Sázavou, Češka, 19. III. 1885 – ?). Sa suprugom Reginom rođ. Mattersdorfer otac je Bedriške (Rijeka, III. 1921 – ?). Zavičajnost je stekao u Horní Cerekev u Češkoj. Nakon I. svj. rata živio je u Rijeci, a od 1932. u Zagrebu, gdje je do II. svj. rata obnašao dužnost bankovnog ravnatelja i povjerenika mađ. kapitala pri Hrvatskoj sveopćoj kreditnoj banci u Zagrebu. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da posjeduje više stotina tisuća din. u nekoliko hrv. banaka te da je Odboru za podavanja Židova dao zlatnine u vrijednosti od 6300 din. te povrh toga 60 000 din. gotovine. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

ROŽIĆ, Hinko (Rosenberg), poduzetnik, javni i sportski djelatnik (Zagreb, 15. IV. 1892 – ?). U nepoznato doba promijenio je prezime Rosenberg u Rožić. Tijekom 1930-ih posjedovao je međunarodno transportno i komisiono zastupstvo »Internationale« d. d. sa sjedištem na Jelačićevu trgu i skladištima u Vodovodnoj ul., koje je 1940. imalo promet veći od 50 mil. dinara. Kao gradski uglednik, 1918–21. obnašao je dužnost predsj. nogometnoga kluba »Građanski«. Neposredno prije ili odmah po uspostavi NDH prebjegao je u inozemstvo. Prema prijavi imovine vlastima NDH koju je u njegovo ime 22. VI. 1941. podnio ustaški povjerenik imao je na tekućem računu Hrvatske banke d. d. 676 015 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 30.

RUBINSTEIN, Aleksander, liječnik i žid. aktivist (Darda, 25. II. 1866 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Stekao je 1880. zavičajnost u Osijeku, gdje je imao kuću na Vukovarskoj cesti. Za I. svj. rata stekao je čin sanitetskoga pukovnika. Bio je prvi predsj. osječke Židovske čitaonice u Donjem gradu i dugogodišnji član donjogradske Općine. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. U svibnju 1942. zajedno s drugim osječkim Židovima uhićen je i otpremljen u logor Tenja, a odande 22. VIII. 1942. u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638. – Podaci o ulazniku D. i L. Fischer.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 17(1933) 39. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RUBINSTEIN, Antun, strojarski inženjer (Osijek, 23. XI. 1898 – ?logor, 1941–1945). Sin Sigmunda (Sigismunda, Žige) i Eugenije rođ. Moses (Seebnitz, Njemačka, 16. VI. 1865 – ?, 1941–1945) te brat Bertolda. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1934. od Ministarstva građevine u Beogradu. U međuratnom razdoblju živio je u Zagrebu, gdje je do 31. III. 1940. radio kao tehnički upravitelj Tekstilne tvornice »Braća Holzner«, a nakon toga samostalno. Bio je u mješovitom braku sa Zorom rođ. Skukan, a u nepoznato vrijeme prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Daljnja sudbina nepoznata. Pretpostavlja se da je stradao u Holokaustu. – Brat Bertold (Bartol), građevinski inženjer (Osijek, 7. III. 1903 – Osijek, 15. VIII. 1945). Dana 14. V. 1933. oženio se u Osijeku sa Zdenkom Rubinstein-Hochstäter. Imali su kćer Mirtu (Osijek, 11. IV. 1934 – ?, o. 1961). Studirao je u Grazu i Zagrebu. Od 1931. radio je u Gradskom poglavarstvu u Osijeku. Sa suprugom i kćeri 17. II. 1939. prešao je na katoličanstvo. Za uspostave NDH bio je na položaju višega inženjerskog pristava 6. grupe te je, zahvaljujući prijeratnoj suradnji s HSS, uspio dobiti status neophodno potrebnoga stručnjaka, tako da je čitavi II. svj. rat boravio s obitelji u Osijeku zaposlen kao inženjer u gradskoj upravi. Umro je odmah nakon rata od posljedica bolesti. – Supruga Zdenka Rubinstein-Hochstäter, pjevačica (Zagreb, 19. XI. 1911 – Osijek, 31. VII. 1961). Kći Aleksandra Büchlera i Olge rođ. Hochstäter. Prešavši na katoličanstvo djevojačko prezime Büchler promijenila je u majčino djevojačko prezime Hochstäter. Preživjela je II. svj. rat u Osijeku, gdje je od 1945. bila prvakinja opere Narodnoga kazališta. Lirskim sopranom naglašene muzikalnosti interpretirala je vrlo širok repertoar: Violetta (Traviata), Cho-Cho-San (Madame Butterfly), Micaela (Carmen), Đula (Ero s onoga svijeta). Počinila je samoubojstvo nakon što joj je umrla kći Mirta. – Antunov otac Sigmund (Sigismund, Žiga) (? – ?) bio je poznati osječki pekar. Imao je od 1897. do 1941. pekarnu u Gundulićevoj ul. U prijavi imovine vlastima NDH naveo da u njoj posjeduje opremu u vrijednosti od 126 000 din.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638. – Podaci o ulazniku D. i L. Fischer. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Rubinštejn, Zdenka. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RUDOLF-PERKOVIĆ, Dina, glazb. pedagoginja i žid. aktivistica (Zagreb, 1. V. 1957). Kći Ferde Rudolfa i Zlate rođ. Schwabenitz. Sastav ŽOZERI, nastao 1996. u sklopu žid. nedjeljne škole, pod njezinim je vodstvom izrastao u prvi klezmer band na hrv. prostoru.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

RUDOLF, Zlata, žid. aktivistica (Kravarsko, 10. IX. 1918 – Zagreb, 1. II. 1999). Bila je upraviteljica Doma »Lavoslav Schwarz« u Zagrebu.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ.

RUSSO, Jakob, trgovac (? – ?Dubrovnik, nakon 1793). Doselio se 1746. s obitelji u Dubrovnik. God. 1756. živio je kao glava obitelji od pet članova u današnjoj Vetranićevoj ul. u Dubrovniku (izvan geta), za jednu od manjih godišnjih najamnina. Bavio se trgovinom i 1793. imao skladište na Prijekom. Za potrebe žid. zajednice bio je obredni koljač stoke.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

RUŽIČKA, Charlotte, posebnica (Zagreb, 9. II. 1864 – ?). Po uspostavi NDH u travnju 1941. imala je stan u Derenčinovoj ul. u Zagrebu. Daljnja joj je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

RUŽIĆ, Viktor (Rosenzweig), liječnik (Ilok, 1887 – Zagreb, 23. I. 1978). U nepoznato doba promijenio je prvotno prezime Rosenzweig u Ružić. U međuratnom razdoblju bio je pukovnik zdravstvene službe. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, glavar je zdravstvene službe Zapovjedništva kopnene vojske u Zagrebu, gdje je zajedno sa sinom u župi sv. Blaža predao 22. V. zahtjev za prijelaz na katoličanstvo. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat, nakon kojeg je ponovo radio kao liječnik. – Sin Branko (Zagreb, 1924 – ?) bio je u vrijeme uspostave NDH maturant IV. muške realne gimnazije. Uhićen je 29. VII. u svojem stanu u Ilici po nalogu ravnatelja ustaškoga redarstvenog ravnateljstva Barakovića te poslan s drugim žid. omladincima na prisilni rad u Koprivnicu. Već sutradan je njegov otac napisao zamolbu za njegovo puštanje, koja je zahvaljujući intervenciji zapovjednika kopnene vojske podmaršala Vladimira Laxe bila pozitivno riješena. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27145. – NAZ, skupina NDS 5274/1941. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RUŽINSKI, Ernest, bankar (Sisak, 21. III. 1878 – Zagreb, 19. I. 1948). Sin Jakova Josipa (Jakoba) (?, 1843 – Zagreb, 15. II. 1905) i Nine rođ. Frank, sestre političara → Josipa Franka. Nećak Ane (?, 1938 – Zagreb, 5. X. 1917), brat Otta, suprug Irene pl. Jakopović te otac Renéa (Zagreb, 1914 – Zagreb, 2. VIII. 1999). U nepoznatom je srodstvu s Ivanom (?, 1887 – Zagreb, 18. III. 1962) i Krunoslavom (?, 1914 – Zagreb, 25. XI. 1994). Kršten je u crkvi sv. Marka u Zagrebu 1900, a 1905. na katoličanstvo su mu prešli brat i roditelji. U Zagrebu je stekao zavičajnost 1912. Kao austroug. vojnik borio se u I. svj. ratu te za iskazanu hrabrost dobio bakreni i srebrni »Signum laudis« s mačevima te čin satnika. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Jugoslavenske banke u Zagrebu. Od 1920. počasni je konzul Kraljevine Norveške, a 1937. predsjednik Udruge hrvatskih katoličkih muževa. God. 1941. tvrdio je da je novčano pomagao Stranku prava i surađivao s → D. Karlovićem. Po uspostavi NDH pozivajući se i na Slavka Kvaternika zatražio je arijska prava te oslobođenje od nošenja žid. znaka, no bio je odbijen. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat. – Brat Otto (Sisak, 5. IX. 1882 – Zagreb, 25. IX. 1960) oženio se 1913. »arijevkom« Margaretom rođ. Wunderlich, s kojom je imao kćer Ninu (Zagreb, 1920 – Zagreb, 22. V. 1928). Po uspostavi NDH podnio je molbu za oslobađanje od nošenja žid. znaka, pri čemu se pozvao na razgovor s ravnateljem ustaškoga redarstvenog ravnateljstva Barakovićem »koji je ustvrdio da ne mora podnijeti prijavu za legitimaciju o žid. porijeklu«. Rješenjem povjerenstva od 27. V. 1941. oslobođen je nošenja znaka. Preživio je II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27 104, 27 232.