ROSENBERG, Joel (Rosenberger, Rozenberg; Julije), pravnik (Lepavina kraj Koprivnice, 23. XI. 1903 – Jeruzalem, XI. 1999). Nakon završene srednje škole, godinu je dana studirao na Visokoj židovskoj školi u Berlinu, a 1928. doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je aktivni cionist, urednik Židova i suradnik Hanoara. Predvodio je listu Radne Palestine na izborima za delegate za 18. svjetski cionistički kongres, koji se održavao 1933. u Pragu. Bio je žestoki protivnik cionista revizionista, koje opisuje kao »karikaturu revizionizma«. Kao član uprave SVJOJ pomagao je žid. izbjeglicama iz Njemačke i Austrije. U Palestinu se doselio 1941, položio odvjetnički ispit i otvorio odvjetnički ured sa → Sigismundom Neumannom i Meirom Veltmanom. Za alije iz Jugoslavije 1948–52. bio je predsjednik HOJ i aktivan oko smještaja novih doseljenika. Više je god. bio predstavnik Jevrejske agencije (Sohnut) u Europi. Otac je → Timne Ranon.

IZV.: Arhiv Eventov. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židov, 17(1933) 27/29; 18(1934) 14. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ROSENBERG, Josip, pravnik i žid. aktivist (Osijek, 19. VI. 1886 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Sin Vilima i Ruže rođ. Haberfeld. U Osijeku se 18. VII. 1910. oženio Dragicom rođ. Schulhof (Osijek, 1890 – ?), s kojom je imao sina Mirka. Bio je pravni stručnjak za bankovno i financijsko pravo te višegodišnji ravnatelj Hrvatske ekskomptne banke. Također je radio kao knjigovođa Milana Dirnbacha u veletrgovini. Stanovao je u Beogradskoj ul. u Osijeku. Bio je istaknuti cionist i član osječkoga Židovskog nacionalnog društva. Uhićen je zajedno sa suprugom i s drugim osječkim Židovima u ljeto 1942. te prebačen u logor Tenja kraj Osijeka, potom deportiran u Auschwitz.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENBERG, Josip, pravnik i žid. aktivist (Morović, Srbija, 12. IV. 1906 – ?). Bio je u braku s Nadom rođ. Švarc. God. 1929–31. radio je kao odvjetnički pripravnik u odvjetničkom uredu brata ili rođaka → D. Rosenberga u Đorđićevoj ul. u Zagrebu, gdje je 1936. dobio ovlast za obavljanje odvjetničkoga zvanja od Advokatske komore. Potom je otišao u Osijek, gdje je stanovao u Starčevićevoj ul. Zastupao je poduzeća »Siva«, »Osijek«, »Jakov Türkl«, »Gertner i Sternberg«, »Vilim Sternberg« i »Mirko Steiner i sinovi«. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6; 4(1930) 1. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005.

ROSENBERG, Kalman, poduzetnik (Čakovec, 1882 – Čakovec, 21. I. 1943). Sin Ljudevita, čakovečkoga pekara i trgovca. Od 1936. suvlasnik je Čakovečke tvornice kandita i čokolade. Umro je prirodnom smrću i pokopan u Čakovcu. Sa suprugom Almom rođ. Heinrich otac je Andrije, službenika (Čakovec, 24. VI. 1917 – Bor, Srbija, 1943). Djelovao je kao službenik u Čakovcu. Proganjan je pod mađ. okupacijskom vlašću kao ljevičar. Uhićen je u Čakovcu u srpnju 1941. te osuđen u Pečuhu 1942. Stradao je na prisilnom radu u rudnicima u Boru u Srbiji.

LIT.: Prilog historiji radničkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe u Međimurju od 1919–1959. godine. Čakovec 1959. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – Isti: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Rosenberg, Kalman. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

ROSENBERG, Lavoslav (Leopold), trgovac i javni djelatnik (Kecskemét ili Nagykanizsa, Mađarska, 1805 – Požega, 12. I. 1896). Sin Mojsija te brat Adama, Huga, Tine i sestre nepoznata imena, koja se udala za baruna Steinberga i odselila suprugu u Beč. S roditeljima se iz Mađarske doselio u Požegu, gdje se oženio pravoslavkom Anom rođ. Bogić, s kojom je imao sinove Sigmunda (?, 1854 – ?, 1918) i Oskara (?, 1861 – ?, 1904) te kćer Minku (?, 1849 – ?, 1929). Budući da su bili različitih vjera, djecu su krstili u katoličkoj vjeri. Kao vlasnik pecare za šljivovicu u Orljavskoj ul. stekao je priličan imetak. Aktivno je sudjelovao u javnom i političkom životu Požege kao gradski zastupnik (1863, 1873. i 1881), podnačelnik (1872–74. i 1875–83) te privremeni načelnik grada (9. X – 17. XI. 1873). God. 1883. povukao se zbog poodmakle dobi. Također je obnašao dužnost predsjednika požeške žid. zajednice. Kupio je zemljište u Kanižlićevoj ul., gdje je 1885. bila sagrađena prva požeška sinagoga. Kako je njezinu gradnju, osim ŽO, pomogla i gradska vlast i Kraljevska zemaljska vlada, morao se obvezati da će zauzvrat za određene povlastice uzdržavati sto siromaha te je dao znatnu materijalnu pomoć sumještanima 1842. nakon požara koji je uništio velik dio stambenih objekata. Zbog svojih zasluga za razvoj grada 1869. dobio je najviše austroug. priznanje – Zlatni križ s krunom. Pokopan na žid. groblju u Požegi. – Otac Mojsije, trgovac (?, Poljska, o. 1790 – ?Požega, prije 1872). Prvi je naseljeni Židov u Požegi. Podrijetlom iz Poljske, s obitelji se doselio iz Mađarske, moguće iz Kecskeméta. S bratom Wolfgangom proizvodio je svijeće i sapun te trgovao kožom, medom, šljivom i rakijom. God. 1816. otvorili su u Požegi svoju trgovinu te ostvarili znatan prihod i plaćali poveću taksu. Zapamćen po tom da je u vrijeme »gladnih godina« nakon Napoleonovih ratova (1815–17) prodavao žito siromašnim građanima po znatno nižoj cijeni od tržišne. U njegovu stanu u zgradi Kraljevskoga sudbenog stola bila je uređena jedna prostorija kao prvi provizorni žid. hram (do 1885). Kao inicijator izgradnje požeškoga žid. groblja (1872–1906) ishodio je od Gradskoga zastupstva znatno proširenje groblja.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Prpić. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Požegi.

LIT.: V. Žugaj: Židovska zajednica u Cerniku i Novoj Gradiški 1803–1941. Ha-kol, 1999, 57/58. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007. – M. Šperanda: Židovi u Požegi (katalog izložbe). Požega 2007.

ROSENBERG, Leopold (Ladislav), obrtnik (?, o. 1850 – Zagreb, 16. IV. 1938). God. 1882. upisan je u Obrtovno kazalo grada Zagreba, gdje je vodio »rakijaški obrt« u Petrinjskoj ul.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – Gradska groblja Zagreb.

ROSENBERG, Ljudevit, žid. aktivist i javni djelatnik (Nagykanizsa, Mađarska, 1842 – Sisak, 30. VI. 1897). Spominje se 1889. kao predsjednik ŽO u Sisku prilikom proslave posvete barjaka Obrtničko-radničkog društva »Sloga«. God. 1893. i 1895. bio je član sisačkoga gradskog zastupništva.

IZV.: Matica umrlih ŽOS, Matični ured u Sisku.

LIT.: Obzor, 14(1884) 186. – Banovac, 8(1894) 4. – (Nekrolog.) Hrvatsko pravo, 3(1897) 522. – Zbornik građe. Politički i društveni pokreti u Sisku 1869.–1918. Sisak 1992.

ROSENBERG, Ljudevit (Lulu), pravnik (Osijek, 1. XI. 1908 – Zagreb, 15. X. 1999). Sin Armina i Selme rođ. Gertner. Gimnaziju je završio u Osijeku. Studirao je u Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1932. na Pravnom fakultetu, a doktorat temeljem rigoroza stekao 1933. Ovlaštenje za samostalno obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je 1939. Do uspostave NDH bio je odvjetnik u Osijeku, a u srpnju 1941. morao je iseliti odvjetničku pisarnicu iz Radićeve ul. Uhićen je sa suprugom Nadom rođ. Kohn (?Osijek, 9. XII. 1909 – Auschwitz, 1942) te je u drugoj skupini osječkih Židova 22. VIII. 1942. iz sabirnoga logora u Tenji odveden u Auschwitz. Ondje je preživio i dočekao ulazak sovjetske vojske i oslobođenje 27. I. 1945. Jedan je od desetak osječkih Židova logoraša koji su se vratili iz Auschwitza. Nakon rata živio je u Zagrebu, u drugom braku s Alicom Korsky, udovicom odvjetnika Vladimira Korskoga, brata → Robertova. Radio je kao viši savjetnik za pravo međunarodne trgovine u Trgovačkoj komori SRH. Od 1960. do 1980. bio je redoviti profesor prava međunarodnih transakcija na Fakultetu za vanjsku trgovinu. Od 1962. predavao je trgovačko pravo u Zagrebu na poslijediplomskom studiju na Pravnom fakultetu i na poslijediplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu. Bio je pravni stručnjak za međunarodno bankovno i financijsko pravo te član različitih instituta, povjerenstava, udruga i komora u zemlji i inozemstvu, član Svjetskoga udruženja za međunarodno pravo u New Yorku te Centra za izučavanje međunarodnoga i financijskoga prava u Ženevi. Objavio je velik broj znanstvenih radova, napose iz područja prava međunarodnoga plaćanja i transakcija, te knjige. Kao mladić svirao je violinu u osječkoj filharmoniji, a ljubav prema glazbi odredila je i njegovu kćer, čelisticu Ljerku Hondu Rosenberg (Osijek, 1940), koja je rat preživjela skrivena na selu kraj Slavonskoga Broda i nakon rata vraćena ocu. Živi u Njemačkoj, gdje je jedno vrijeme bila profesorica u glazbenoj školi u Detmoldu. Rosenbergova unuka Latica Honda-Rosenberg također je violinistica svjetske klase.

DJELA: Pravo međunarodnih transakcija. Zagreb 1967. – Devizne transakcije u Jugoslaviji i inozemstvu. Zagreb 1981. – Floating i zaštitne monetarne klauzule u poslovnim transakcijama. Zagreb 1984. – Pravni problemi u svezi s uvođenjem eura kao nove i jedinstvene obračunske novčane jedinice u pravni sustav Europske ekonomske i monetarne unije, 1–2. Zagreb 1998–1999.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638.

LIT.: V. Kovač: Život poslije smrti. Bilten ŽOZ, 1994, 37. – Ista: (Nekrolog). Ha-kol, 1999, 63/64.

ROSENBERG, Oskar (Roseberg), pravnik (Sušak, 1884 – ?). U nepoznato doba promijenio je prezime. Gimnaziju je završio na Sušaku, a na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1908. Nakon studija vratio se u rodni grad, gdje je nakon imenovanja za odvjetnika 1928. imao odvjetnički ured. Bio je član i djelatnik zagrebačkoga Odvjetničkog odbora do njegova ukidanja nakon što je 1929. osnovana zagrebačka Advokatska komora. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 3; 5(1931) 2. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

ROSENBERG, Rikard, poduzetnik (Čakovec, 1879 – Auschwitz, 1944). Sin Ludovikov. Suprug Emme rođ. Guttman iz Sarvaša. Za I. svj. rata kao austroug. vojnik borio se na različitim bojištima. Potkraj 1918. član je mađ. Narodnoga vijeća u Čakovcu. U međuratnom razdoblju djelovao je u Čakovcu kao veletrgovac alkoholom, vinom i voćem, član Nadzornoga odbora Čakovečko-međimurske štedionice (od 1920) te član uprave Prve međimurske tvornice pletene žice i željeznog pokućstva (od 1921). Uz to bio je aktivan u javnom životu grada; god. 1922–25. bio je član Trgovišnoga poglavarstva Čakovec te suosnivač dobrotvornoga društva »Noćne ptice«. Nakon njem. reokupacije Mađarske 1944, pod čijom se vlašću nalazilo Međimurje za II. svj. rata, bio je uhićen te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: J. Lajtman: Prilog historiji radničkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe u Međimurju od 1919.–1959. godine. Čakovec 1959. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Čakovec 2000. – J. i V. Kalšan: Rosenberg, Rikard. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.