REICH, Alfred, javni djelatnik (Přerov, Češka, 11. VII. 1881 – Zagreb, 20. V. 1946). Sin Samuelov. Doselio se 1904. iz Moravske, zavičajnost je stekao 1933. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je inspektor državnih željeznica. U braku s »arijevkom« Justinom rođ. Ruppert (?, o. 1889 – Zagreb, 17. V. 1970) prije 1941. prešao je na katoličanstvo te, po uspostavi NDH, prijavio imovinu. Supružnici su na nepoznat način preživjeli rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICH, Emil, liječnik (Garešnica, 6. VII. 1905 – ?). Sin Adolfa i Seline rođ. Weiss. Završio je 1930/31. Medicinski fakultet u Zagrebu, gdje mu je Liječnička komora izdala ovlaštenje za rad te je bio zaposlen pri radničkom osiguranju. Po osnutku NDH, u srpnju 1941, u ekipi žid. liječnika bio je upućen u Bosansku Krupu u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Unatoč odredbi da će biti pod zaštitom, cijela mu je obitelj deportirana u logor, na što je čak i Ministarstvo zdravstva zahtijevalo da budu pušteni. Najvjerojatnije je preživio II. svj. rat. – Sestra Elvira, pedagoginja (Uljanik, 11. IV. 1915 – logor Đakovo, 1942). U međuratnom razdoblju bila je učiteljica u Židovskoj osnovnoj školi u Zagrebu. U jesen 1941. uhićena je i deportirana u logor u Đakovu, gdje je stradala. – Sestra Ana, pedagoginja (Uljanik, 11. XII. 1909 – ?). U međuratnom razdoblju bila je suplentica zagrebačke gimnazije. Po osnutku NDH otpuštena je i primorana prijaviti imovinu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27372, 28745, 27953.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICH, Emil (Rajić, Raich; Milan), industrijalac (Virovitica, 6. XI. 1869 – ?Auschwitz, 1942). Sin trgovca Rudolfa (Virovitica, 1839 – Virovitica, 24. IV. 1907) i Jeanette rođ. Dorner (Virovitica, 1843 – ?), brat Ernestine (?, 1864 – ?), Nelli (?, 1867 – ?), Josefa (?, 1868 – ?, 1872), Artura (Virovitica, 1871 – ?), Helene (?, 1872 – ?, 1873), Aloisa (?, 1874 – ?), Malvine (?, 1876 – ?, 1877), Irene (?, 1878 – ?) i Huga (?, 1880 – ?), suprug Eugenije (Jenny, Ženi, Ženka) rođ. Kohn (? – ?, 1941–1945), otac Jule Vidan te djed → I. Vidana. U nepoznato doba promijenio je ime Emil u Milan, a prezime Reich u Rajić. U međuratnom razdoblju bio je dioničar i član Upravnoga odbora poduzeća Skladišno i otpremničko d. d. u Zagrebu, dioničar poduzeća »Granum« (u lipnju 1941. u likvidaciji), paromlina »Union« u Osijeku, Hrvatske zemaljske banke u Zagrebu te Srpske centralne banke u Osijeku. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Pretpostavlja se da je stradao u Auschwitzu, a supruga u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Matična knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih Židovske općine Virovitica 1852–1931. – Podaci o ulazniku G. Vidan.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. − M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICH, Felix, inženjer (Zagreb, 14. V. 1895 – logor Jasenovac, 1941). Sin Julija (?, o. 1866 – Zagreb, 28. VI. 1933) i Izabele. Ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1932. od Ministarstva građevina u Beogradu. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bio tehnički upravitelj tekstilne tvornice »Čvrsnica« d. d. te vlasnik poduzeća »Motor Import« za prodaju automobila, dijelova i pribora u Bulićevoj ul. Također je bio suvlasnik 1/6 zgrade u Bogovićevoj ul., očeve ostavštine. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac. U ljeto 1942. majka Izabela pokušala ga je izbaviti iz logora, ali je molba bila odbijena jer je on, najvjerojatnije, već stradao. Sudbina majke nije poznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29524. – HDA, ZUND, kut. 16. – JUSP Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICH, Ignjat (Ignjo), inženjer (Osijek, 18. I. 1879 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). Sin Davida i Ane rođ. Lörvy. Oženio se u Nagykanizsi Editom rođ. Vajda, a nakon I. svj. rata sa suprugom se vratio u Osijek. U braku su rođena djeca Ana (Osijek, 1919 – ?) i Ivan (Osijek, 1920 – ?). Bio je dugogodišnji ravnatelj poduzeća za regulaciju rijeke Vuke te kao stručnjak za melioraciju projektirao odvodnjavanje i isušivanje velikih slavonskih površina. Bio je član osječke slobodnozidarske lože »Budnost«. Prema jednim izvorima uhićen je sa suprugom i drugim osječkim Židovima u ljeto 1942, prebačen u logor Tenja kraj Osijeka, potom deportiran u logor Jasenovac, gdje je radio u industrijskim pogonima. Prema drugim izvorima kao ugledni osječki Židov i mason među prvima je bio uhićen te deportiran u logor Jasenovac, što je vjerojatnije. Čini se da je stradao u proboju zatočenika. Supruga je deportirana u logor Stara Gradiška, vjerojatno 1942, gdje je ubrzo stradala.

LIT.: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

REICH, Ivo, ekonomist (Zagreb, 15. II. 1911 – ?). Sin Bele i Marije Valerije rođ. Schreiner. Do 1926. po ocu je bio zavičajan u Virovitici, zatim u Zagrebu. U međuratnom razdoblju radio je kao knjigovođa poduzeća »Lav Arnstein« u zagrebačkoj Ilici, a također je posjedovao poduzeće »Royal« za trgovanje i iznajmljivanje automatskih bilijara. Iako je bio u mješovitom braku sa suprugom Vjekoslavom rođ. Planinscheg, po uspostavi NDH bio je uhićen 21. VI. 1941. te je supruga 30. VI. 1941. podnijela prijavu imovine u njegovo ime. Preko Karlobaga otpremljen je u logor Slana na Pagu, a 22. VIII. 1941. u logor Jasenovac (Krapje), gdje je radio u ciglani. Na intervenciju supruge »arijevke« bio je pušten u listopadu 1941. Preživio je II. svj. rat, no njegovi su roditelji »za potrebe kancelara njemačkog poslanstva« u ljeto 1941. izbačeni iz svojega stana u Deželićevu prilazu u Zagrebu, a 1942. odvedeni su u Auschwitz. – Brat Hugo, inženjer (Zagreb, 28. XI. 1912 – ?Šibenik, ?1990) također je preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28706.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

REICH, Ivo (Raić, Ivan), strojarski inženjer (Virovitica, 1899 – Zagreb, 15. IX. 1978). Sin Ljudevita i Zdenke rođ. Pilpel. Srednju školu završio je u Osijeku, a u Zagrebu je studirao na Tehničkom fakultetu. Unovačen je kao austroug. vojnik u I. svj. ratu. U međuratnom razdoblju radio je kao inženjer u Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva, čiji je većinski vlasnik i upravitelj bio njegov ujak Vjekoslav Pilpel. Po završetku voj. letačke škole bio je pilot u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Po uspostavi NDH bio je zaštićen zahvaljujući mješovitomu braku te je do kraja II. svj. rata radio kao instruktor u voj. pilotskoj školi u Borongaju u Zagrebu. God. 1945, optužen kao kolaboracionist, pješačio je u dugom maršu od Slovenije do bug. granice. Ubrzo zatim s bratom Pavlom pozvan je u Osijek obnoviti proizvodnju u Osječkoj ljevaonici željeza. Tada je osnovao osječki aeroklub i školu letenja. Do umirovljenja predavao je na Strojarskom fakultetu u Zagrebu na kojemu je 1950-ih uveo jogu. – Brat Pavao, inženjer (Virovitica, 23. IV. 1900 – Zagreb, 11. V. 1964). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Osijeku te radio u Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva. Po osnutku NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Sa suprugom Mirom rođ. Weiss, kćeri žid. aktivista i gospodarstvenika → Julija, prebjegao je u Crikvenicu, zatim s krivotvorenim dokumentima u Italiju. Do kraja II. svj. rata skrivao se u stanu u Torinu, dok mu je supruga, s lažnim identitetom Njemice i pod imenom Mira Belajcich, radila kao tajnica voditelja njem. građevinske organizacije »Tot«. Pod prijetnjom smaknuća, tajno je kopirala važne strateške dokumente te organizacije i preko veze dostavljala ih tal. partizanima. Nakon II. svj. rata oboje su se vratili u Osijek, no brak se nije održao. Mira se vratila u Italiju, gdje je do smrti (o. 1980) pod prezimenom Belajcich živjela u Rimu, a on je s bratom Ivom obnavljao proizvodnju Osječke ljevaonice, čiji je tehnički direktor u podružnici u zagrebačkoj Dubravi bio od 1948. do umirovljenja 1962. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Imao je sina Petra.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – Izvod iz matične knjige umrlih. – Podaci o ulazniku C. Kolar i P. Reich.

REICH, Jakov (Jakob), knjižar, tiskar i nakladnik (Karlovac, 1863 – Vinkovci, 3. II. 1922). Sin rabina Arona, brat Lisandera i Adolfe, supruge Aarona Goldsteina. Sa suprugom Charlottom (Dragicom) rođ. Kastan (?, 1863 – Vinkovci, 12. VIII. 1937) imao je četvero djece: Adolf (Vinkovci, 1896 – Vinkovci, 27. III. 1907), Ervin (Vinkovci, 1898 – Vinkovci, 30. VII. 1919), Ljubica (Ljuba) ud. Svoboda (Vinkovci, 1899 – Vinkovci, 28. VI. 1982) i Mirko. S bratom je kod → L. Hartmana izučio knjižarski zanat te su 1885. u Karlovcu otvorili knjižaru »Reich«, koju se smatralo jednom od najbolje opremljenih u gradu. Knjižara je postala jedno od središta karlovačke kulture, a u njoj su se knjižarskim materijalom opskrbljivale škole i učenici. Prepustio je knjižaru bratu te se, najkasnije 1894, preselio u Vinkovce, gdje je u središtu grada 14. VIII. 1894. otvorio knjižaru u prizemlju barokne katnice uz gimnaziju u današnjoj Ul. kralja Zvonimira. Knjigama i pisaćim priborom opskrbljivao je cijelu ist. Slavoniju i Srijem. Uz to je 24. XII. 1896. otvorio i knjigovežnicu. Kad je 1899. tiskaru preuzeo Stjepan L. Gerba, počeo je izdavati novine Vinkovački tjednik, no zbog slaba odaziva kupaca i oglašivača bio ih je prisiljen već iste god. ugasiti. Osim novina, knjiga i tiskanica, tiskao je i velik broj razglednica s motivima Vinkovaca. God. 1921. prodao je tiskaru Antunu Jegelu iz Županje, a svoju knjižaru i dom preselio u poslovno-stambenu katnicu Brodske imovne općine na suprotnoj strani te ulice. Bio je član različitih društava, među ostalim Matice hrvatske i Hrvatske čitaonice. – Sin Mirko, politolog (Vinkovci, 7. VI. 1902 – logor Jasenovac, 1941). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima, a političke znanosti na Lehrum Politicarum u Beču. Po završetku studija, radio je u poduzećima za uvoz i izvoz u Mariboru i Beogradu. Uoči II. svj. rata služio je vojsku u Kumanovu u Makedoniji, a po izbijanju Travanjskoga rata 1941. vratio se u Vinkovce, potom otišao rodbini u Karlovac, gdje je bio uhićen i odveden u sabiralište u Gospiću. Po raspuštanju ličkih i paških logora u kolovozu 1941, prebačen je u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Jakovljev brat Lisander, knjižar (Karlovac, 11. XII. 1859 – Karlovac, 7. IV. 1931). Nakon školovanja kod L. Hartmana, s bratom je otvorio knjižaru »Reich«. Nakon što se Jakov odselio u Vinkovce, samostalno je držao knjižaru do 1928, kad ju je preuzeo njegov nećak → Ivo Goldstein. Sa suprugom Anom imao je kćeri Danicu i Zlatu koje su bile udane za braću Gabora i Alberta Ofnera u Karlovcu. Ana se u vrijeme Holokausta spasila dospjevši na Rab, potom u Italiju te u izbjeglički logor El Shatt, dok su mnogi članovi obitelji Ofner stradali, osim Danice, Zlate i najmlađeg sina Zdenka (?, 1929). – Otac Aron (Aaron), rabin (?, Gradišće, Austrija, o. 1825 – Karlovac, 1876). U Karlovac se doselio 1853. i postao prvi rabin ŽO, osn. 1852. Za razliku od ortodoksnih vjernika, pripadao je reformistima (tzv. neolozima), što je pozitivno utjecalo na integriranje žid. zajednice u Karlovcu. Za njegova mandata 1870. sagrađena je sinagoga. Uživao je veliki ugled u cijeloj Hrvatskoj. Prilikom otvaranja Sveučilišta u Zagrebu (1874) održao je govor kao predstavnik žid. zajednice u Hrvatskoj.

IZV.: Podaci o ulazniku S. Goldstein i B. Polić.

LIT.: M. Vrbetić: Karlovačke knjižare. U: Karlovac 1579–1979. Karlovac 1979. – S. Goldstein: Obitelj i knjiga. U: Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Vinkovački knjižar i tiskar Jakob Reich. Ha-kol, 2001, 72. – Isti: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – T. Šalić: Reich, Jakob. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007. – Reich, Aaron. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008. – Reich, Lisander. Ibid.

REICH, Julio, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsj. ŽO u Virovitici 1918.

LIT.: Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011.

REICH, Milan, gospodarstvenik i žid. aktivist (Koprivnica, 1896 – logor Stara Gradiška, 1941). Sin Ferdinanda i Berte, koji su se u Koprivnicu doselili 1890. iz Rechnitza u Austriji. U međuratnom razdoblju vodio je prijevozničko poduzeće »Slavija«. Bio je dugogodišnji predsj. ŽO u Koprivnici, a njegova supruga Anny rođ. Münzer predsjednica WIZO te su oboje sudjelovali u društvenom i kult. životu grada. Na VII. kongresu SJVOJ u travnju 1939. u Beogradu ustvrdio je da i žid. općine u manjim mjestima pomažu Savezu za izbjeglice i neposredno samim izbjeglicama. Po uspostavi NDH, kao ugledan član žid. zajednice, bio je među prvima uhićen i odveden u logor u svibnju ili poč. lipnja 1941. Vjerojatno je ubrzo pušten jer je poč. lipnja uz → S. Hirschlera i Žakija Rosenbergera, kao predstavnik ŽO Koprivnica, dobio propusnicu za ulaz u logor Danica, kamo su iz Zagreba bili dopremljeni žid. omladinci. Potom je ponovo uhićen i deportiran u logor Stara Gradiška, gdje je stradao. U srpnju 1941. odvedeni su i njegova supruga i tri sina: Marcel (Koprivnica, 1922. ili 1923 – logor Jasenovac, 1941), Zdenko (Koprivnica, 1924. ili 1925 – logor Jasenovac, 1941) i Srećko (Koprivnica, 1930). Marcel i Zdenko stradali su u logoru Jasenovac, dok je Anny s najmlađim sinom Srećkom bila internirana u logor Loborgrad, odakle se uz sestrinu pomoć uspjela spasiti i pobjeći u Italiju. Po završetku II. svj. rata, sa Srećkom se iselila u Palestinu, a 1958. u New York, gdje joj je živjela sestra. Ondje je umrla 1971, a Srećko i danas ondje živi s obitelji.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27315.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.