MALEVIĆ, Jelka

MALEVIĆ, Jelena (Jelka), fotografkinja (Trnava kraj Đakova, 7. VIII. 1912 – Zagreb, 15. I. 2003). Kći Leopolda Fuchsa i Katarine (Katice) rođ. Holcer. Baka → Simone Delić. Mladost je provela s obitelji u Slavonskom Brodu. Po uspostavi NDH, nakon što je suprug Vojo Malević, podrijetlom iz Crne Gore, bio strijeljan, pobjegla je u Vukovar sestri ud. u obitelj Stern. Kad su Sternovi s ostalim vukovarskim Židovima odvedeni u logor, s nećakinjom Mirjam Stern ostala je jedina preživjela Židovka u Vukovaru. Vlasti su smatrale da je pravoslavka te da je Mirjam njezina kći. Pod sumnjom da surađuje s partizanima, što je i činila, nekoliko je puta bila uhićivana i odvođena u vinkovački zatvor. Nakon II. svj. rata u Vukovaru je preuzela fotografsku radnju »Drechsler«, koju je vodila do umirovljenja. Snimila je mnogobrojne fotografije Vukovara u drugoj pol. 1940-ih. Nazočila je kad su braća Stern zajedno sa šamesom po nalogu vukovarskog rabina u dva sanduka sakrili svijećnjake, Tore i druge dragocjenosti iz vukovarske sinagoge, o čemu je govorila u filmu Bogdana Žižića Vukovarska priča. Također je dala iskaz za Spielbergovu zakladu »Survivors of the Shoah«.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – (Nekrolog). Ha-kol, 2003, 77.

MALINA, Rahel

MALINA, Rahel, pedagoginja (Zagreb, 28. IV. 1939). Kći liječnika Baruhovića i Simhe (Side) rođ. Izrael. Otac joj je kao voj. liječnik zarobljen u Travanjskom ratu 1941. te je II. svj. rat proveo u njem. zarobljeništvu. R. je s majkom i bratom Jozefom preko Sarajeva, Ulcinja i Prištine stigla u Albaniju, a u zimi 1944–45. s kolonom partizana u dječji dom u tek oslobođenom Beogradu. Osnovnu školu završila je u Prištini, a maturirala i diplomirala fizikalnu kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Od 1962. živi u Izraelu, gdje je radila u industriji umjetnih gnojiva i boja, a potom je u srednjoj školi predavala prirodne znanosti (fiziku, kemiju i matematiku) do umirovljenja 1999. Također se bavi publicističkim radom.

MALTARIĆ, Josip

MALTARIĆ, Josip, službenik (Piškorevci kraj Đakova, 12. VI. 1885 – ?logor, 1941–1945). Sin Gašparov. Djelovao je kao poštanski brzojavni kontrolor. Po uspostavi NDH živio je kao umirovljenik u Zagrebu. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MALZ, Jakob (Marić, Milan)

MALZ, Jakob (Marić, Milan), trgovac (Bijeljina, BiH, 17. I. 1904 – logor Jasenovac, 1945). Sin Abrahamov. U nepoznato doba promijenio ime i prezime u Milan Marić. U braku s Hertom rođ. Jungman imao je kćer Veru (?, 1936). Nepoznato je kad je obitelj prešla na katoličanstvo. U međuratnom razdoblju radio je kao trg. putnik u Kemičkoj tvornici »Bernard Moster« te bio vlasnik komisione trgovine tekstilnom i manufakturnom robom »Jakob Malz«. Po uspostavi NDH morao je vratiti prvotno ime i prezime te je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANASSE, Henrik (Manase, Henrih)

MANASSE, Henrik (Manase, Henrih), farmaceut (Beč, 1902 – Zagreb, 6. XII. 1972). Diplomirao je 1935. farmaciju u Zagrebu. Partizanima se priključio 1944. te djelovao kao ljekarnik.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

MANDEL, Eugen

MANDEL, Eugen, kantor (Csepe, Mađarska, 18. X. 1908 – logor Jasenovac, 1942). Sin Samuelov. U Hrvatsku se doselio 1931. iz Čehoslovačke Republike, ali je zadržao mađ. državljanstvo. U međuratnom razdoblju djelovao je kao kantor ŽOZ s bruto plaćom od 3800 din. U braku s Bertom rođ. Gilman (Pakrac, 1899 – logor Stara Gradiška, 1942) imao je kćer Mirjam (Zagreb, 1938) i sina Aleksandra (Zagreb, 1940). Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, a supruga i sin u logor Stara Gradiška gdje su stradali. O sudbini kćeri nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – JUSP Jasenovac.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANDEL, Izidor

MANDEL, Izidor, obrtnik (Lavov, Ukrajina, 23. V. 1896 – logor Stara Gradiška, 1944). Sin Hermanov. U Hrvatsku se doselio 1926. iz Poljske te je u Frankopanskoj ul. u Zagrebu posjedovao obrt za izradu kapa i šešira ISMA. Patentirao je model 1124 »Kapa s elastičnim i prozračnim čeonim štitom«, registriran 1935. kod Uprave za zaštitu industrijske svojine u Beogradu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo, ali je krajem 1941. bio uhićen i deportiran u logor Stara Gradiška, gdje je vjerojatno radio u nekoj od logorskih radionica.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – KŽZ. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANDELSAMEN, Adolf

MANDELSAMEN, Adolf, obrtnik (Kristinopol’, Ukrajina, 15. III. 1888 – logor Jasenovac, XII. 1941). Sin Natanov. U braku s Klarom rođ. Levi (?, o. 1890 – Zagreb, 19. V. 1990) imao je sina Natana i kćeri Elu i Soku. Doselio se 1910. iz Beča u Sarajevo, a nakon I. svj. rata je u Solovljevoj ul. u Zagrebu imao pogon za proizvodnju bombona u kojem mu se poslije priključio sin Natan. Po uspostavi NDH obitelj je preuzeo žid. znak te je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je pri izbacivanju iz stana u Tvrtkovoj ul. u rujnu 1941. Anti Duževiću potpisala kako je od njega primila »sav veš, osim tri muška odijela i jedan kaput od moga brata«, a novi je stanar preuzeo od namještaja do »9 kg šećera, 8 kg brašna, 1 kg bombona, 18 komada jaja, 8 l ulja, 4 kg sode za pranje… 5 kg marmelade«. S djecom se sklonila kod neke obitelji, a krajem 1941, kupivši propusnice, prebjegli su u Crikvenicu te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Natan se priključio partizanima, a Klaru su nakon kapitulacije Italije uhitile njem. snage te je kraj II. svj. rata dočekala u zatvoru Rižarna u Trstu. – Kći Ela (Eluška) (Zagreb, 1920 – ?) po uspostavi NDH s majkom, bratom i sestrom prebjegla je u Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima kao borac Židovskog rapskoga bataljona i 7. banijske divizije. – Sin Natan (Nino), kantor (Sarajevo, 1. VIII. 1919 – Zagreb, 24. IV. 2011). S ocem je radio u pogonu za proizvodnju bombona, a potom 1933–34. kao dostavljač u ŽOZ. Po uspostavi NDH s majkom i sestrama prebjegao je u Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac 13. primorsko-goranske divizije te djelovao u Okružnom NOO za Gorski kotar i vodio Štab 43. divizije. U posljednjim desetljećima XX. st. radio je kao kantor u ŽOZ.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, MUP RH III–24, 441. – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku N. Mandelsamen.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANDL, Josip (Mandel, Josef)

MANDL, Josip (Mandel, Josef), žid. aktivist (Bileća, BiH, 1878 – ?Slavonski Brod, X. 1943). Sin Filipov. Krajem XIX. st. spominje se kao član Stranke prava u Dalmaciji. God. 1904. doselio se u Dubrovnik, gdje je 1914. bio član gl. skupštine ŽO Dubrovnik te predsj. 1921–42 (s prekidom u dva navrata po tri godine). Osobito se istaknuo materijalnom pripomoći žid. izbjeglicama u Dubrovniku 1940–41. Po uspostavi NDH, iako je sa suprugom Jankom dobio arijska prava, 31. XII. 1942. s dubrovačkim Židovima bio je interniran u Gruž. U veljači 1943. oslobođen je na intervenciju velikoga župana te ostao u Dubrovniku do kapitulacije Italije u rujnu 1943. Nakon njem. okupacije Dubrovnika, u listopadu 1943. sa suprugom je bio uhićen te su oboje stradali tijekom transporta u unutrašnjost zemlje.

IZV.: HDA, Ponova, Varia.

LIT.: Židov, 10(1926) 2. – E. Tolentino: Fašistička okupacija Dubrovnika 1941–1945. godine i rješavanje »jevrejskog pitanja«. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1. – B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MANDL, Romuald

MANDL, Romuald, novinar i publicist (Krapina, 7. II. 1888 – Zagreb, 8. VII. 1954). Zavičajnost je stekao u Zagrebu, gdje je završio Pravni fakultet. U novinarstvu je od 1912. kao prvi tehnički urednik, a potom do 1926. urednik Jutarnjeg lista. Poslije je bio tehnički urednik i suradnik zagrebačkih Novosti. Po osnutku NDH radio je u Promidžbenom odjelu berlinskog UFA. Stanovao je u Bauerovoj ul. u Zagrebu, a kraj II. svj. rata dočekao je u mirovini. Autor je crtica s humorističnom notom o ljubavnim doživljajima, ponajviše mladih filozofa i pravnika. Služio se pseudonimima Aldo M. i Aldo M. Rom.

DJELA: Ljubakanja. Zagreb s. a. – Tragika elegancije. Zagreb 1918. – Razbila se čaša. Zagreb 1943. – Akrobat Charlie. Zagreb 1944.

LIT.: J. Ivakić: Neukusna knjiga. Savremenik, 8(1913) 9. – J. Grbelja: Uništeni naraštaj. Tragične sudbine novinara NDH. Zagreb 2000. – P. Požar: Mandl, Romuald. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.