COHEN, Alfred

COHEN, Alfred, poduzetnik (? – ?). Podrijetlom je iz Trsta. Kao trg. upravitelj radio je 1930-ih u tvornici cementa »Split«, najvećoj na Jadranu, čiji je generalni direktor bio → E. Stock.

LIT.: Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.

COHEN, Aron (Koen, Coen)

COHEN, Aron (Koen, Coen), rabin i trgovac (Dubrovnik, oko 1586 – Dubrovnik, o. 20. III. 1656). Potomak je ugledne dubrovačke trg. obitelji s vezama u balkanskim dijelovima Osmanskoga Carstva, Anconi i Veneciji. Prvi mu je učitelj bio djed → S. Oeff (Ohev), čuveni komentator Biblije, a zatim se školovao u Veneciji u tzv. Levantinskoj školi (okupljala je Židove iz Osmanskoga Carstva). Nakon povratka u Dubrovnik vodio je s braćom Elazarom i Samuelom »Maestro«, najjaču trgovinu dubrovačkih Židova u XVII. st. – Istaknuo se i kao teološki pisac. U svom poznatom djelu Zekan Aharon (Venecija 1657) komentirao je, po uzoru na svog djeda, različite dijelove Biblije na hebrejskom jeziku; posebna je zanimljivost u tom djelu dodatak koji sadržava opis onodobnoga sudskog procesa → I. Ješurunu i događaja s njim u vezi. Ovaj opis ima važnost povijesnoga dokumenta s obzirom na to da je Aron za trajanja procesa Ješurunu i sve do njegova oslobođenja vodio dubrovačku sinagogu, zbog čega su dubrovačke vlasti i njega zlostavljale. Oporučno je zatražio da se komentari njegova djeda S. Oeffa objave zajedno s njegovima, pod naslovom Šemen tov, što su nasljednici i učinili 1657. Bio je cijenjen i kao učitelj i širitelj znanosti. Dubrovački historiograf dominikanac Serafin Crijević donio je njegov životopis u djelu Bibliotheca Ragusina u kojem je opisao živote istaknutih Dubrovčana.

LIT.: J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo 1937. B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

COHEN, David

COHEN, David, trgovac (? – Dubrovnik, 1630 ili 1632). Posjedovao je trgovinu u palači na Placi u Dubrovniku između 1617. i 1628. Za procesa → I. Ješurunu zatvoren je i ispitan, ali je potom i pušten. Za razliku od nekih drugih Židova, tada nije napustio svoju trgovinu na Placi.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

COHEN, Humbert (Umberto)

COHEN, Humbert (Umberto), inženjer (? – ?). Podrijetlom je iz Trsta. Bio je član uprave u tvornici cementa »Split«, najvećoj na Jadranu, čiji je generalni direktor bio → E. Stock, i tehnički upravitelj od 1924.

LIT.: Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.

COHEN, Josip

COHEN, Josip, žid. aktivist (? – ?). Predsj. je sefardske ŽO u Zagrebu 1932–36.

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 50.

COHEN, Rafael

COHEN, Rafael, trgovac (? – ?Dubrovnik, nakon 1684). Posjedovao je trgovinu u palači na Placi u Dubrovniku 1653–67. Nakon potresa u Dubrovniku 1667. sam je o svom trošku popravio četiri kuće, uključujući i kuću u kojoj se nalazila sinagoga. Potrošio je 1837 dukata, koje mu je Senat nadoknadio. Moguće je da je neki Nikola Righi bio osuđen zbog oponašanja Rafaela tijekom maskerada.

LIT.: B. Stulli: Židovi u Dubrovniku. Zagreb 1989. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

COHN, Julius (Hortenau)

COHN, Julius (Hortenau), otorinolaringolog (Beč, 1869 – ?, 1941). Oženio se dvorskom plesačicom Marijom Schleinizer da bi prikrio ljubavnu vezu nadvojvode Otona Habsburškoga koji je s njom imao dvoje djece, a zauzvrat mu je ponuđena vila i plemićki naslov zbog kojeg je 1912. prešao na katoličanstvo te se od tada nazivao »von Hortenau«. Bio je vitez rumunjskog Reda Zvijezde, posjednik dviju opatijskih vila: »Splendid« (zvana i »Villa Dott. Hortenau«) i »Cohn« (poslije »Hortenau«). U Opatiji je vodio otorinolaringološku ordinaciju. Jedan je od priređivača zbornika Abbazia als Kurort (Opatija 1906), objavljenog povodom 60. rođendana Juliusa Glaxe, koji među ostalim sadržava niz članaka o uređenju lječilišta Opatija i talasoterapiji te nacrte vodovoda i kanalizacije u Opatiji.

DJELA: Dreitausend Jahre Abbazia. Fiume 1934.

LIT.: M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – A. Muzur: O ulozi židovskih ideja i židovskog kapitala u stvaranju Opatije. Ha-kol, 2000, 67/68. – Isti: Kako se stvarala Opatija. Prilozi povijesti naseljavanja grada i zdravstvenog turizma. Opatija 1998.

COSTANTINO, Rafael

COSTANTINO, Rafael, trgovac (? – Dubrovnik, nakon 1769). Bio je među prvim dubrovačkim Židovima koji su stekli državljanstvo te pravo posjedovanja nekretnina. Dubrovačke vlasti dozvolile su mu 1739. da stanuje u svojoj trgovini, koja se nalazila u neposrednoj blizini Place u Dubrovniku. God. 1743. bio je glava jedne od 36 žid. obitelji (s 5 članova), koja je stanovala izvan geta te je 1769. posjedovao dvije kuće, u getu i u njegovu neposrednom susjedstvu. Naslijedio ga je sin Leon.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

CRNEK, Vladimir (Schwarz)

CRNEK, Vladimir (Schwarz), pravnik (?, 1904 – Zagreb, 19. I. 1978). U međuratnom razdoblju bio je sudac Kotarskoga suda u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, sa suprugom Lilom (?, 1909 – Zagreb, 18. IV. 1994) svoje je prvotno prezime Schwarz promijenio u Crnek. Po nalogu iz Ureda poglavnika, upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR, 31. XII. 1941. izuzet je od mjera protiv Židova s obzirom na to da će mu možda biti podijeljena arijska prava.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28642, kut. 8. – NAZ, skupina NDS 1968/1941.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

CRNIĆ, Jadranko

CRNIĆ, Jadranko, pravnik i pravni pisac (Zagreb, 25. III. 1928 – Zagreb, 4. IV. 2008). Sin Rudolfa i Ane rođ. Hirschler. Unuk → Alberta Hirschlera. Osnovnu školu pohađao je u Dugom Selu, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. II. svj. rat preživio je s majkom u Dugom Selu, dok mu je otac, Hrvat, po zanimanju kapetan duge plovidbe, prevoditelj, publicist i gl. urednik časopisa Jugoslavenski pomorac (1921–41), kao anglofil bio u logorima Danici i Jasenovcu. J. se priključio NOVJ. Diplomirao je 1952. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1999. Nakon što je službovao kao sudački pripravnik u Kotarskom sudu u Dugom Selu (1952–54), bio je sudac Kotarskoga suda (1954–57), sudac (1957–61) i predsj. Okružnoga suda u Gospiću (1961–66). Radio je i kao odvjetnik (1966), zatim predsj. Općinskoga suda (1966–72) i predsj. Skupštine općine Dugo Selo (1972–73). God. 1973. postao je sudac, a 1983. predsj. Građanskoga odjela i zamjenik predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske (1984). Od 1981. do 1984. bio je sudac Suda udruženoga rada Hrvatske, od 1984. član Ustavnoga suda Hrvatske, a 1990–99. njegov predsjednik. Od 1997. bio je predsj. Hrvatskoga crvenoga križa. – Bavio se pitanjima imovinskog (eksproprijacija i pravo na nekretninama), stambenog i porodičnog prava, radnopravnih odnosa te problematike mjesnih zajednica. Autor je komentara Zakona o eksproprijaciji (1969, 1983), Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (1969), Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (1970), Zakona o stambenim odnosima (1981, 19822, 19833; 1986, 19862, 19873, 19884), Zakona o nasljeđivanju (1980, 19822, 19853, 19874, 19885), Zakona o poljoprivrednom zemljištu (1984, 19892), Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog izjašnjavanja (1987), Zakona o prenamjeni zajedničkih prostorija u stanove (1988), Zakona o građevinskom zemljištu (1989) te zbirki primjera podnesaka i odluka za sudsku praksu. Objavljuje stručne članke u časopisima i zbornicima: Naša zakonitost (1962, 1964–72, 1974–76, 1979–80, 1983, 1986–87), Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo (1963, 1965), Zemljišna knjiga (1963–64), Informator (1965–89), Odvjetnik (1965, 1969, 1971, 1975–76, 1980–83, 1989), Međusobni radni odnosi (1969, 1973), Mjesna zajednica (1969–88), Privreda i pravo (1969, 1971–73, 1975–76), Samoupravljanje u državnim organima (1969), Arhiv za pravne i društvene nauke (1970), Pravni život (1970), Zbornik radova »Imovinski i stambeni odnosi« (1970), Privredno-pravni priručnik (1974–76, 1980–85, 1988–89), Osiguranje i privreda (1979), Financijska praksa (1982), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1982–87), Sudska praksa (1983), Propisi i praksa (1986–88). Član je Savjeta za pravna pitanja Sabora SRH (od 1980), radne grupe Pravo i društvo JAZU (od 1987) te predsj. Društva za građansko-pravne znanosti i praksu Hrvatske (od 1988). Od 1986. glavni je urednik Naše zakonitosti.

DJELA: Davanje stanova na korištenje i odobravanje stambenih kredita. Zagreb 1978, 19802. – Priručnik za rad mirovnih vijeća: osnivanje, zadaci i način rada (suautor V. Veneti). Zagreb 1978. – Skupština MZ, savjet MZ, sekretar MZ: priručnik za predsjednike i članove skupštine, savjeta i drugih organa samoupravljanja u MZ, sekretare i ostale radnike stručnih službi MZ (suautor Ž. Marković). Zagreb 1986. – Stambeni samoupravni akti: prema Zakonu o stambenim odnosima SR Hrvatske. Zagreb 1986, 19862. – Disciplinska odgovornost radnika. Zagreb 1988.

LIT.: M. Dika: Jadranko Crnić, Prava na nekretninama, primjeri podnesaka i odluka. Naša zakonitost, 32(1978) 11/12. – D. Jakovac: Jadranko Crnić, Zakon o nasljeđivanju. Ibid., 38 (1984) 7/8. – I. Brajdić i dr.: Revolucionarni pokret u dugoselskom kraju 1918–1945. Dugo Selo 1986. – J. Pavičić: Jadranko Crnić, Stambeni samoupravni akti. Vjesnik, 46(1986), 17. II. – I. Kramarić: Jadranko Crnić–Ivica Crnić–Ana Marija Končić, Prava na nekretninama – primjeri podnesaka i odluka. Odvjetnik, 60(1987) 7/8. – M. Đ. Učur: Jadranko Crnić, Disciplinska odgovornost radnika. Novi list, 42(1988), 5. VII. – N. Lonza: Crnić, Jadranko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Liber amicorum in honorem Jadranko Crnić 1928–2008. Zagreb 2009.