Kategorija: Š

ŠANDOR, Maksim, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj mlinske i poljoprivredne industrije »Cereale«.

ŠARIĆ, Artur (Schwarz), kemijski inženjer (Zagreb, 23. XII. 1904 – Zagreb, 23. XI. 1984). Sin Adolfov. Unuk Samuela i Johanne rođ. Drexler. U nepoznato doba prezime Schwarz promijenio je u Šarić. Do 1939. zavičajnost je imao u Vukovaru, nakon toga u Karlovcu. Studij kemije završio je na Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. God 1938. dobio je ovlaštenje za rad te postao član Zagrebačke inženjerske komore. Uoči II. svj. rata radio je u Zagrebu u tvornici »Me-Ba« kao specijalist za bojenje kovina i izradu prerađevina iz umjetne smole. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima neophodno potrebnih stručnjaka, ali je u međuvremenu zatražio da ga se privremeno briše iz članstva Inženjerske komore budući da kao ovlašteni inženjer nije »vršio praksu« i nije imao prihoda. U rujnu 1941. prebjegao je u Split, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac dalmatinskih partizanskih jedinica. Nakon rata bio je na različitim upravljačkim položajima u proizvodnji, a posljednje godine radnoga vijeka proveo je kao stručni savjetnik UN. U mlađim je danima bio poznati sportaš i ugledni član Makabija te žid. aktivist. – Supruga Suzana Remeny (Remenji-Schwartz), liječnica (Eggenberg, Njemačka, 29. VII. 1912 – Zagreb, 24. VIII. 1993). U kolovozu 1912. s roditeljima se doselila u Hrvatsku, a udajom je stekla zavičajnost u Karlovcu. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1937/38. te je od 1939. do uspostave NDH radila kao volonterka u Rendgenološkom zavodu. U rujnu 1941. u ekipi žid. liječnika trebala je raditi u BiH na suzbijanju endemskog sifilisa, ali je u međuvremenu prebjegla u Split, gdje se priključila partizanima. Bila je članica Rejonske zdravstvene službe u Splitu. Od 1943. bila je upraviteljica bolnice 8. korpusa u Veloj Luci, voditeljica internoga odjela bolnice 26. dalmatinske divizije, radiolog bolnice 8. korpusa na Visu i liječnica u Glavnoj vojnoj bolnici u Beogradu.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 59. – Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017. – Popis žrtava.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 35(1984) 11/12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ŠARON, Aleksandar (Švicer), kemičar (Dobanovci kraj Zemuna, Srbija, 16. XI. 1912 – ?, Izrael, 2009). Diplomirao je kemiju na Sveučilištu u Beogradu te radio kao nastavnik kemije u Leskovcu, Vukovaru, Karlovcu i Zagrebu. U Leskovcu se aktivirao u KPJ. Po uspostavi NDH prebjegao je u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. U kraljevičkoj logorskoj gimnaziji bio je nastavnik matematike i fizike. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima kao borac u jedinicama 7. banijske divizije te radeći kao nastavnik u partizanskoj gimnaziji u Glini i voditelj učiteljskih tečajeva. Potkraj rata bio je kemičar pri Sanitetskom odjelu Glavnoga štaba Hrvatske. Iselio se 1951. u Izrael, gdje je 1956–78. bio voditelj kemijskoga laboratorija zdravstvenoga osiguranja u Jeruzalemu. Nakon odlaska u mirovinu nastavio je istraživanja vezana uz problem dijabetesa te bio tajnik Izraelskoga udruženja za dijabetes. Surađivao je u Biltenu HOJ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

ŠEFER, Mojsije, liječnik (?, o. 1881 – logor Jasenovac, 1941). Djelovao je kao liječnik u Grubišnom Polju. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

ŠELAH, Menahem (Spitzer, Raul), povjesničar (Zagreb, 14. III. 1934 – Mišmar Haemek, Izrael, 1995). Sin Alfreda Spitzera. Proveo je djetinjstvo u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak i prebjegao u Italiju, a u Palestinu su iselili 1944. Srednju školu završio je u kibucu Mišmar Haemek, a po odsluženju vojnog roka postao je član toga kibuca. God. 1971. apsolvirao je prvi stupanj povijesti na Sveučilištu u Tel Avivu, gdje je doktorirao 1976. tezom Spašavanje Židova Hrvatske od strane Talijana. Predavao je na seminaru Oranim i postao profesor povijesti na Sveučilištu u Haifi. Tijekom deset godina intenzivnog rada objavljene su mu knjige Račun u krvi, Jugoslavenska konspiracija i Jugoslavija i Alija Bet 1938–1948. Bio je i suautor i urednik knjige Holokaust – Jugoslavija (Jeruzalem 1990). Pred kraj života objavio je posljednju korekturu knjige Rat za izgubljenu čast, koja je objavljena posmrtno.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

ŠEN, Leo, liječnik (Osijek, 1901 – logor Jasenovac, 1941). Djelovao je kao liječnik u Vukovaru. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

ŠERF, Maks, službenik (? – ?). Po uspostavi NDH postao je informator ustaškim službama, odnosno djelovao je u povjerljivoj službi za otkrivanje osoba, koje se bave nedozvoljenom trgovinom i krijumčarenjem strane valute i zlata te Privrednom nadzorništvu pomagao pri rješavanju desetak slučajeva. Privredno nadzorništvo zatražilo je u kolovozu 1941. da ga se ne uhiti te da mu se ne prave smetnje. Poslije je izbjegao iz Zagreba.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28020.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ŠIK, Bernard, rabin (?, Mađarska, o. 1874 – Karlovac, 16. VI. 1936). Sa suprugom Sarom (?, 1884 – ?) otac je Giorin. Školovao se u Mađarskoj, gdje je završio sveučilišni studij i rabinski seminar 1906. te djelovao kao rabin, potom nadrabin u Karlovcu. Bio je među prvim pristašama cionizma u Karlovcu i u Hrvatskoj te 1911. osnovao prvu skupinu karlovačkih cionista pod imenom »Karlovačka židovska omladina«. Inicijator je mnogobrojnih humanitarnih akcija. Pisao je tekstove o povijesti karlovačkih Židova. – Sin Giora (Gjuro, Đuro), pravnik (Karlovac, 1908 – ?, Izrael, ?). Doktorirao je temeljem rigoroza 1932. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je otvorio odvjetnički ured. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali se čini da znak nije preuzeo jer je 27. IV. uhićen u skupini zagrebačkih odvjetnika i odveden najprije u zatvor u Petrinjskoj ul., potom u Kerestinec. Pušten je na intervenciju Ive Politea, predsjednika Odvjetničke komore. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika nakon što se 19. VI. 1941. »dobrovoljno« odrekao odvjetništva pred dvojicom naoružanih ustaša s već pripremljenim formularima za potpis. Nakon II. svj. rata iselio u Izrael, gdje je radio kao odvjetnik.

LIT.: Jevrejski glas, 11(1933) 14/15. – (Nekrolozi): Jevrejski glas, 14(1936) 25; Židov, 20(1936) 26. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Bilten ŽOZ, 1991, 17. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ŠIK, Lavoslav (Schick), pravnik i poduzetnik (Beč, 27. XI. 1881 – logor Jasenovac, 1942). Sin Adolfa i Marije rođ. Rosenberg, brat Otona. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a pravo je studirao u Beču i Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza 1906. Te god. stekao je zavičajnost u Zagrebu na zagovor tadašnjega gradonačelnika Milana Amruša, »radi zasluga za hrvatsko oporbeno novinarstvo«. Bio je 1908. perovođa kod → Josipa Franka, a odvjetnikom je imenovan 1909. te je 20. VII. 1909. otvorio odvjetnički ured u Zagrebu. Suosnivač je Hrvatskoga novinarskoga društva 1905. i nakladnoga zavoda »Tipografija« u Zagrebu. Bio je ravnatelj Međunarodne banke u Zagrebu, potpredsjednik društva »Kompas«, ravnatelj Dioničkoga društva za trgovinu s konopljom i jutom, društva Metropolkino za širenje filmske industrije i društva »Omega« za gradnju, sve iz Zagreba. Za I. svj. rata bio je mobiliziran i u činu natporučnika služio u Vinkovcima te kao tajnik Lige za zaštitu djece uz Đuru Basaričeka zbrinuo na tisuće djece iz BiH. Besplatno je na sudu branio hrv. vojnike, koji su demonstrirali 5. XII. 1918, čime je iskazao građansku hrabrost. Zbog toga je, ali i zbog drugih aktivnosti smatran »hrvatski orijentiranim« (ili, kako je stajalo u izvještaju jugoslav. policije, »separatistički opredeljenim«). Krajem listopada 1918. kao »frankovac« bio je uhićen, držan u vojnom zatvoru i prijetila mu je smrt strijeljanjem. Pušten, nastavio se baviti odvjetništvom vodeći ured u Amruševoj ul. u Zagrebu. Imao je sina Adolfa, koji je od 1931. s njim radio u zajedničkoj odvjetničkoj kancelariji. God. 1929. dobio je Orden sv. Save IV. reda. Po uspostavi NDH oduzeta mu je zgrada u Amruševoj ul., u kojoj je stanovao i imao ured, a sav namještaj ureda rekviriralo je ustaško redarstvo. U kolovozu 1941. oslobođen je od nošenja žid. znaka. Unatoč mnogobrojnim intervencijama nije stekao arijska prava, već je 6. IX. 1941. odveden u sabirni logor u Zagrebačkom zboru te dva dana poslije deportiran u logor Jasenovac, stan je zapečaćen, a njegova supruga Ella rođ. Friedrich izbačena je iz njega bez najnužnijih stvari. Nakon intervencije nadbiskupa Alojzija Stepinca bio je oslobođen, ali je 1942. ponovo deportiran u Jasenovac, gdje je ubrzo stradao. – God. 1912. ušao je u predstojništvo ŽOZ, a 1919–35. bio je njezin potpredsjednik. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Osnivač je žid. srednjoškolskoga društva Literarni sastanci izraelitske omladine, suosnivač studentskoga udruženja »Bar Giora« u Beču, a u Budimpešti je osnovao žid. omladinsko udruženje Makabi. U javnim istupima unutar žid. zajednice i u široj javnosti tražio je pravo isticanja žid. nacionalnog identiteta i potrebu njegova priznavanja od šire zajednice, nikad ne poričući neophodnost baštinjenja hrv. kulturne tradicije. Često je držao predavanja o žid. znanosti, mistici, književnosti i povijesti, Palestini i drugom, koja je, kao i članke s područja prava, objavljivao u mnogim domaćim i inozemnim publikacijama (Nova nada, Jüdische Zeitung, Die Welt, Jüdisches Volksblatt Oesterreichische Wochenschrift, Židovska smotra, Jevrejski list, Židov, Novi list, Narodna obrana, Pokret, Jutarnji list, Odvjetnik). Od 1903. bio je član uredništva lista Agramer Tagblatt, u Bjelovaru je 1906. pokrenuo tjednik Nezavisnost, a 1920. njem. dnevnik Der Morgen u Zagrebu. Bio je urednik Hrvatske enciklopedije i Judaice. Njegov govor u sudnici uvršten je u knjigu S braniteljske govornice. Zbirka govora devetorice zagrebačkih odvjetnika u kaznenim raspravama (Zagreb 1928). Kao istaknuti bibliofil i kolekcionar sakupio je najveću judaističku biblioteku u jugoist. Europi (o. 7000 knjiga i časopisa), koja je, očuvana za II. svj. rata zahvaljujući Mati Tentoru, ravnatelju Nacionalne i sveučilišne knjižnice, koji ju je pohranio u svojoj ustanovi, danas u sastavu knjižnice ŽOZ. – Supruga Ella rođ. Friedrich, žid. aktivistica (?, 1892 – ?logor, 1941–1945). Kći Fanike (Jánosháza, Mađarska, 6. XII. 1869 – ?). Od 1938. predsjednica je Izraelskoga gospojinskog društva »Jelena Prister«. Po uspostavi NDH prijavila je svoju i suprugovu imovinu. Stradala je u nepoznatom logoru. Sin Adolf je 1942. brisan iz Odvjetničkoga imenika te je stradao u nepoznatom logoru. – Brat Oton, poduzetnik i bankar (Beč, 26. V. 1883 – Zagreb, 21. VII. 1938). Apsolvirao je na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, a 1902. iselio se u SAD, gdje je radio u banci »Pricex Co.« i kao ravnatelj inozemnoga odjela »Union Trust«. Tri god. poslije vratio se u domovinu te je u Zagrebu razvio bogatu privrednu aktivnost kao tajnik Hipotekarne banke i ravnatelj Banke za promet nekretninama. God. 1920. osnovao je Međunarodnu banku te bio njezin potpredsjednik. Zaslužan je za izgradnju 27 stambenih dvokatnica i trokatnica, čime je pridonio rješavanju oskudice stambenoga prostora u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670, 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28381. – HDA, SBUO, kut. 216, 21307/1931. – JIM, Zapisnik XXX. sjednice Izvršnoga odbora SVJOJ od 25. VIII. 1938. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18, br. 20. – Židov, 6(1922) 47. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 2(1928) 2; 4(1930) 1, br. 6; 5(1932) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – Malchut Jisrael, 1936, 35. – Jevrejski glas, 11(1938) 12. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1994, 34/35. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – P. Požar: Šik, Lavoslav. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Šik, Lavoslav. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008. – I. Rochlitz: Accident of Fate. A Personal Account 1938–1945. Waterloo 2011. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

ŠILHARD, Vladimir (Schilhard), građevinski inženjer (Zagreb, 26. VIII. 1912 – Zagreb, 17. VI. 2002). Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Građevinskom fakultetu. Djelovao je u Institutu građevinarstva Hrvatske, a nakon umirovljenja kao suradnik zagrebačke tvrtke GEOEXPERT – G.T.B. d. o. o. kao fizička osoba koja je imala dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju nepokretnih kult. dobara. Bavio se pretežito materijalima, konstrukcijama, građevnom fizikom i energijom. Bio je član uredništva časopisa Čovjek i prostor (1958–62) te član Društva Zagrepčana. Otac je inženjerke kemijske tehnologije Sonje Šilhard-Mihaljević.

DJELA: Izolacija u građevinarstvu. Zagreb 1967. – Tehnologija produktivnijeg industrijaliziranog građenja. Zagreb 1967. – Suvremeno građenje. Zagreb 1975.

IZV.: Podaci o ulazniku S. Šilhard-Mihaljević.