KAISER, Aleksander

KAISER, Aleksander, građevinski inženjer i poduzetnik (Đakovo, 14. VII. 1882 – Zagreb, 1. VI. 1969). Sin Mavra i Julije rođ. Angelus, brat Eduarda, → Julija, Maksa i Pavla. Nakon završene gimnazije u Osijeku 1899, diplomirao je 1903. građevinu na Tehničkoj visokoj školi u Budimpešti. Specijalizirao se u Dresdenu na armiranobetonskim konstrukcijama u poduzeću »Beton- und Monierbau A.G.«. Do 1911. radio je na izvedbi većih armiranobetonskih konstrukcija, isprva u Budimpešti, a od 1912. u Zagrebu, gdje je od 1920. vodio građevinsku tvrtku »Aleksander Kaiser i drug« (od 1921. Jugoslavensko građevno poduzetništvo, od 1928. »Inženjeri Kaiser i Šega građevno« d. d.). Od 1919. bio je honorarni docent na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao građevinsku mehaniku i željezne i željeznobetonske konstrukcije. Napisao je prvi udžbenik armiranobetonskih konstrukcija (Zagreb 1922). Stručne članke objavljivao je u Vijestima Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta (1910, 1912) i Tehničkom listu (1919–20). Prije II. svj. rata bio je član Zagrebačke inženjerske komore, posjedovao je patent za prednapregnuti beton, bio je suvlasnik trokatnice u Vodnikovoj ul. (sa suprugom) i dioničar Zanatske banke. God. 1940. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH sa suprugom Miroslavom rođ. Polak (1912. prešla na katoličanstvo) preuzeo je žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka te je rat preživio u Zagrebu. God. 1941–42. radio je u Glavnoj direkciji za javne radove projektiranja armiranobetonskih mostova, a od 1943. u »Hoyerdu« d. d. (kasnije »Jugobeton«). Nakon II. svj. rata bavio se statičkim proračunima (za Vjesnikov neboder na Savskoj cesti). Konstruktor je Gradske klaonice, zgrade Higijenskoga zavoda i Učiteljskoga fakulteta, Tvornice cementa, kao i brojnih željezničkih nadvožnjaka, sve u Zagrebu, Tvornice papira u Rijeci  i dr.  Autor je patenta za prenapregnuti pogon. – Brat Eduard, gospodarstvenik (Đakovo, 1871 – Auschwitz, VIII. 1942). U Osijeku je u međuratnom razdoblju s bratom Pavlom, → D. Reichsmannom i → Aleksandrom Starkom posjedovao Prvu osječku tvornicu kandita, čokolade i čokoladne robe »Kaiser i Štark«, poslije »Kandit«. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Po osnutku NDH odveden je poč. ljeta 1942. u sabirni logor Tenja kraj Osijeka, a odande transportom 22. VIII. 1942. u Auschwitz. – Brat Pavle, gospodarstvenik (Đakovo, 7. II. 1891 – Osijek, 25. I. 1932) bio je u braku s Hildom, kćeri Aleksandra Starka, koja se nakon njegove smrti preudala za Josipa Oreškovića, koji je 12. IV. 1941. s Josipom Turićem kupio tvornicu, zbog čega je 1945. bio osuđen za »privrednu kolaboraciju s neprijateljem i razgrabljivanje židovske imovine«. – Brat Maks (Makso), stomatolog (Đakovo, 12. III. 1877 – Osijek, 3. VIII. 1947). Diplomirao je na nekom od medicinskih fakulteta u Austro-Ugarskoj Monarhiji 1901, a nakon što je 1905. dobio odobrenje za samostalno obavljanje prakse, vodio je vlastitu stomatološku ordinaciju u Osijeku. Kao stomatolog radio je i u Okružnom uredu za zdravstveno osiguranje od 1911. do lipnja 1941, kad je otpušten, s prekidom za I. svj. rata kad je bio mobiliziran u austroug. vojsku. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji na čelu s → V. Winterom u sukobu osječkih cionista i anticionista u veljači 1909. Od 1913. bio je član osječke masonske lože »Budnost« i njezin starješina 1930. Nakon uspostave NDH 1941. sa suprugom Livijom, kćeri → J. Pfeiffera, prebjegao je u Novi Vinodolski, a potkraj 1942. bio je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije NDH u rujnu 1943, priključio se partizanima i djelovao kao stomatolog u Glini, voditelj stomatološke ambulante pri ZAVNOH i stomatološke ambulante u Monopoliju u Italiji te u Pomorskoj komandi sjevernog Jadrana. Po završetku II. svj. rata vratio se u Osijek.

IZV.: DAZ, Opće građevno poduzeće. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633, 679. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku Lj. Auferber, M. Kaiser i D. Šalek.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Klemenčić: Kaiser, Aleksander. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.