JACOBI, Hosea Hermann (Jakobi), nadrabin i vjerski pisac (Jakobshagen kraj Templina, Njemačka, 3. I. 1842 – Zagreb, 21. IV. 1925). Sin Jacoba i Sare rođ. Goldberg. Gimnaziju je završio u Berlinu, gdje je potom studirao orijentalnu filologiju i povijest. U Halleu je doktorirao 1865. iz filozofije tezom Die Stellung des Weibes im Judenthum. Hebrejske studije, koje je započeo u djeda rabina Jacoba Mosesa Goldberga, dovršio je također u Berlinu. Na poziv tiskara → V. Schwarza došao je u Zagreb 1867. blagosloviti novosagrađenu sinagogu u Praškoj ul. i održati probne propovijedi u »tolerantno religioznom duhu«. Potkraj godine izabran je za zagrebačkoga rabina, u službu je stupio 14. I. 1868, a od 1880. do kraja života obnašao je dužnost nadrabina. Djelovao je na vjerskom, odgojnom, prosvjetnom, socijalnom i humanitarnom polju u doba najvećeg uspona žid. zajednice u Zagrebu i Zagreba općenito. Reorganizirao je Hevra Kadišu, utemeljio 1870. Hevra Gemilut Hasadim i Hahnasat Kalu, potaknuo 1887. osnivanje Izraelitskoga gospojinskoga društva »Jelena Prister«, bio zaslužan za osnutak Doma nemoćnih (1909) i izgradnju nove Židovske pučke škole 1893, čiji je bio ravnatelj do 1918. i kojoj je pridodao školu Talmud-Tora, utemeljio kulturno-prosvjetna društva Literarni sastanci izraelske mladeži (1898) i Hrvatsko-izraelsko literarno društvo (1904), kojemu je bio predsjednik, Rabinski savez u Hrvatskoj i Slavoniji (1907), kojemu je bio predsjednik do osnutka Saveza rabina Kraljevine SHS u kojem je potom bio izabran za začasnoga predsjednika, i podružnicu Alliance Israélite u Zagrebu. Sudjelovao je i u predradnjama za osnutak Saveza bogoštovnih općina za Hrvatsku i Slavoniju, a sam je 1907. potaknuo sazivanje prve konferencije rabina u Hrvatskoj i Slavoniji. Zasluge je stekao kao pisac vjeronaučnih knjiga za žid. mladež, napose onih na hrv. jeziku. Prvi je u Hrvatskoj držao propovijedi na hrv. jeziku, koji je 1885. uveo u bogoslužje. Tiskao je više svojih govora i propovijedi. U rukopisu mu je ostao srednjoškolski udžbenik Poviest Izraelaca i njihove književnosti (1–2. Zagreb s. a.). Svoju novu, hrvatsku domovinu s poštovanjem je isticao kao primjer zemlje u kojoj su Židovi, nasuprot mnogim drugim zemljama, pošteđeni neprijateljstava. Zagovarao je snošljivost i suradnju s drugima, pa je, primjerice, vjernike upozoravao da ne posjećuju predavanja → H. Hinkovića, koji je bio u sporu s Katoličkom crkvom i »neka se klone svega, što bi moglo naškoditi slozi između konfesija u našem gradu«. Oženio se Huldom Pander, rođenom u Poznańu, s kojom je imao sedam kćeri i sina: Lujza, Marta (Martha) (Zagreb, 24. X. 1878), Clara, Reha, Lola, Ivana (Johanna) (Zagreb, 9. IX. 1876) Selma i → Ivan. Njegov se sprovod pretvorio u javni događaj – službi božjoj u sinagogi nazočili su mnogi izaslanici civilnih i voj. vlasti, predstavnici različitih židovskih i nežidovskih udruženja, Katoličke crkve i drugih kršćanskih crkava, gradonačelnik Vjekoslav Heinzel te mnogi gradski zastupnici jer njegove zasluge nitko nije osporavao s obzirom da »valjalo je ovu općinu tek učiniti općinom, izgraditi i osigurati sve one inštitucije, što je tek čine« (Židov, 1925). – Kći Clara Barmaper-Jacobi (Klara), žid. aktivistica (Zagreb, o. 1880 – Zihron Jaakov, Izrael, nakon 1945) spominje se kao članica Upravnoga odbora cionističkoga društva »Ahdut« 1909. Pred I. svj. rat bila je statističarka Židovskoga narodnoga fonda u Zagrebu. Uoči II. svj. rata, sa suprugom Barmaperom, iselila se u Palestinu.
DJELA: Über die Stellung des Weibes im Judenthum, mit besonderer Berücksichtigung der Eheschliessung, wie sie uns in den Schriften des Alten Testaments vorliegt. Berlin 1865. – Biblijska povjestnica. Za izraelsku mladež pučkih i nižih srednjih škola. Zagreb 1884. – Derech hakodeš. Katekizam Mojsijeve vjere. Za izraelsku mladež pučkih i srednjih škola. Zagreb 1887. – Hebrejska početnica za školu i za samouke. Zagreb 1889. – Uputa u nauk Mojsijeve vjere. Za 1. razred pučkih škola. Zagreb 1889, 190. – Potpunija bibliografija U: Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga 1835–1940, 9. Zagreb 1987.
IZV.: Podaci o ulazniku M. Ajzenštajn-Stojić.
LIT.: Židovska smotra, 2(1909) 20; 7(1913) 3. – Židov, 2(1918)2; 10(1925) 17/18; 12(1928) 13. – L. Šik: Obraćenje dra. Hinka Hinkovića. Ibid. 18(1934) 36. – Jevrejski pregled, 26(1975) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1988–1989, 9/10. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – K. Boeckh: Židovska vjerska općina u Zagrebu do 1941. godine. Časopis za suvremenu povijest, 27(1995) 1. – M. Ajzenštajn-Stojić: Rabinske obitelji u Hrvatskoj, Hosea Jacobi i potomci. Ha-kol, 2004, 86. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Artuković: Jacobi, Hosea. Hrvatski biografski leksikon, 6. Zagreb 2005. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.