ITAI, Josef (Indik; Josip, Joško, Josl), žid. aktivist i prosvjetni djelatnik (Virovitica, 30. I. 1917 – Gat, Izrael, 1. VI. 1998). Sin Davida Indika i Gizele rođ. Spitzer, brat → L. Indika. Mladost je proveo u Osijeku, gdje je bio cionist i aktivist Hašomer Hacaira. Tu aktivnost nastavio je i u Zagrebu, gdje je postao član Zemaljskoga vodstva za Jugoslaviju (Hanhaga Harašit). U više navrata bio je vođa (mošavor) zajedničkih logorovanja članova Hašomer Hacaira cijele Jugoslavije. U jesen 1940. preuzima dužnost organizatora tzv. omladinske alije (prebacivanje u Palestinu žid. djece iz Reicha, koja su ilegalno pristigla u Zagreb). Jedna skupina uspjela je otići prema Palestini krajem ožujka 1941, no većinu je (njih 60-ak) u Zagrebu zatekla kapitulacija Jugoslavije. Pribavio im je propusnice za prijelaz u Sloveniju pod svojim vodstvom te ih smjestio u dvorac Lesno brdo blizu Vrhnike. U kolovozu 1942. svi su bili prebačeni u selo Nonantola kraj Modene u Italiji. Toj skupini, koju je tada činilo više od stotinu djece, pridružilo se još 30-ak djece iz Sarajeva i Osijeka. Uspio je organizirati i specijalni ured DELASEM preko kojega je pristizala pomoć od međunarodnih žid. organizacija. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, skrivali su se pred nacistima i potajno prešli u Švicarsku u kojoj su boravili do 1945, a potom su, preko Francuske i Španjolske, 18. VI. 1945. stigli u Haifu. Bila je to prva skupina useljenika u Palestini nakon II. svj. rata. Podvig se smatrao jednom od najpoznatijih priča o spašavanju Židova, osobito žid. djece, iz II. svj. rata, te je često citiran u literaturi na mnogim jezicima. Po dolasku u Palestinu nastanio se u kibucu Gat, promijenio ime u Josef Itai, završio Kibučki seminar i bavio se prosvjetnom djelatnošću. Bio je nastavnik u svom centru više od pet desetljeća te do kraja života obavljao različite prosvjetne dužnosti i dobio mnoga priznanja za inicijativu, snalažljivost, dosljednost i stvaralaštvo. God. 1977. osnovao je Pedagoški centar za cijeli distrikt. Surađivao je u različitim pedagoškim časopisima te djelovao na području kulture. Doživljaje iz rata opisao je u više navrata (Jevrejski almanah, 1963–64), objavivši i knjigu Djeca Vile Ema (Tel Aviv 1983).
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27266.
LIT.: M. Ristović: U potrazi za utočištem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941–45. Beograd 1998. – Ha-kol, 1999, 57/58. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Solidarnost i pomoć Židovima u Hrvatskoj. Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 34/36(2001–2004). – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.