INDIK, Ladislav

INDIK, Ladislav, ekonomist i nakladnik (Bački Monoštor, Srbija, 10. XII. 1909 – Zagreb, 10. II. 2000). Sin Davida i Gizele rođ. Spitzer. Brat mu je → J. Itai. Oženio se 22. VIII. 1937. pri rabinatu u Požegi Ružom rođ. Davidović s kojom je imao Tamaru. Nakon realne gimnazije, 1928. završio je Državnu trgovačku akademiju i zaposlio se u žitarskom poduzeću »Schein & sinovi«, gdje je brzo napredovao do mjesta poslovođe. Zavičajnu pripadnost stekao je 22. VII. 1934. u Osijeku, gdje je bio dugogodišnji tajnik Makabija. Po uspostavi NDH, 1942, s obitelji je prebjegao u Split, potom su bili internirani u Selce, Kraljevicu i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji se priključio partizanima i djelovao u štabu 10. zagrebačkoga korpusa baveći se promicanjem tiska i kulture. U Zagrebu je živio od 1945, gdje je propagandom iz odjela za omladinu osnovao izdavačko poduzeće »Novo pokoljenje«, koje je izdavalo knjige za djecu i omladinu. Krajem 1950-ih osnovao je Izdavačko knjižarsko poduzeće »Mladost«, spajanjem »Novog pokoljenja« i trg. mreže Zagrebačkoga knjižarskoga poduzeća. Do umirovljenja krajem 1970-ih vodio je »Mladost«, koja je prerasla u jednu od najuglednijih izdavačkih kuća u 2. pol. XX. st. I nakon umirovljenja djelovao je kao savjetnik za izdavačku djelatnost. Okupljao je mnoge uglednike u Izdavačkom savjetu i uspješne umjetnike poput Raoula Goldonija, Ede Murtića, Dalibora Paraća, Nikole Reisera, Čede Price i dr. na likovnim obradama knjiga. Surađujući s mnogobrojnim eur. izdavačima ishodovao je autorska prava nekoliko knjiž. uspješnica. Bio je predsjednik Udruženja izdavača Jugoslavije; odlikovan i nagrađivan nekoliko puta. – Supruga Ruža (Ružica), žid. aktivistica (Požega, 10. VII. 1912 – Zagreb, 7. III. 1984). Kći Lea Davidovića i Sofije rođ. Lang. Po uspostavi NDH s obitelji je prebjegla u Split, odakle su bili odvedeni u tal. internaciju u Selce, potom u Kraljevicu i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. s obitelji se priključila partizanima. – Kći Tamara Indik-Mali, novinarka (Osijek, 5. IX. 1941). Po uspostavi NDH s obitelji je prebjegla u Split, potom su bili internirani u Selce, Kraljevicu i Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, obitelj se priključila partizanima. Od 1945. živjela je u Zagrebu, gdje je studirala na Filozofskom i Ekonomskom fakultetu te završila seminar o suvremenom novinarstvu na Institutu za novinarstvo u Beogradu. Za studija je surađivala u Studentskom listu, 1963–73. radila kao novinarka u Večernjem listu, od 1973. do prijevremenog umirovljenja 1991. kao politička komentatorica u Vjesniku. Od 1991. radi kao suradnica Agence France-Presse, Special Broadcasting Service, Radio Free Europe, Westdeutscher Rundfunk. Bavi se unutrašnjom politikom, gospodarstvom, urbanizmom, građevinarstvom i zdravstvom. Surađivala je u listovima Studio, Start, Komunist te u stručnim časopisima urbanizma, građevinarstva i zdravstva. Bila je članica Predsjedništva Društva novinara Hrvatske (1972–76) i predsjednica prvoga Etičkog komiteta za presađivanje koštane srži na KBC Zagreb (Rebro). Odlikovana je Medaljom rada. – Otac David, kantor (Desesti, Rumunjska, 5. II. 1885 – Auschwitz, 1942). Sin Jonasa i Fradel. Vjenčao se 11. VIII. 1908. u Branjinom Vrhu Gizelom rođ. Spitzer (Branjin Vrh, 27. VI. 1887 – ?). U braku su rođena djeca Ladislav, Ružica (Slatina, 23. VIII. 1912 – ?) i Josip. Od 1931. djelovao je pri osječkoj ŽO Gornji grad. Po uspostavi NDH deportiran je u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: Podaci o ulazniku T. Indik-Mali.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 14(1930) 35. – P. Požar: Indik, Ladislav. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.