HIRSCHLER, Žiga (Hiršler), skladatelj i glazb. kritičar (Trnovitica kraj Bjelovara, 21. III. 1894 – logor Jasenovac, 1941). Od 1910. pohađao je glazbenu školu HGZ u Zagrebu (od 1916. Konzervatorij), gdje je od 1914. studirao kompoziciju u Vjekoslava Rosenberga-Ružića i diplomirao 1917. U glazb. životu međuratnoga Zagreba bio je cijenjen kao glazb. kritičar i skladatelj. Bavio se i poučavanjem glasovira. Skladao je orkestralna, komorna i glasovirska djela, solo-popijevke te opere, operete i scensku glazbu, u svemu 44 djela koja nisu sva sačuvana. U njegovu skladanju razlučuju se dva stilska smjera što se vremenski prepleću. U prvom je pod utjecajima stranih uzora i kasnoromantičkih stilskih odrednica, pa ne izlazi iz granica tonalnosti, dok je u drugom tragao za nacionalnim izrazom. Skladateljski se predstavio javnosti na diplomskom koncertu 1917. dirigirajući izvedbom Uvertire u e-molu i triju stavaka iz Prve suite u G-duru. Uvertiru broj 2 u D-duru za veliki orkestar (1917) praizvela je Zagrebačka filharmonija 1920. Njegovim najboljim orkestralnim djelom ocijenjena je Druga suita (1940), skladana prema motivima hrvatskih i bosanskih narodnih napjeva. Među komornim skladbama izdvajaju se Pet impresija za gudački kvartet, zasnovanih na narodnim temama, koje su 1937. praizvedene na beogradskoj radijskoj postaji i nagrađene kao najbolje komorno djelo. Lirski intermezzi za glasovirski trio, također prema motivima narodnih napjeva, uvršteni su među reprezentativna djela jugoslav. skladatelja i izvedeni na međunarodnom muzičkom festivalu u Bruxellesu 1938. Glasovirske skladbe, posebice Tri bizareske, Erotikon (L’érotique), Cinq caprices i Kobold, odlikuju se vješto pisanim pijanističkim slogom, proširenim harmonijskim koloriranjem i smislom za karakterizaciju stavaka. Ostale su skladbe većinom instruktivne. Miniatures, koje se mogu svrstati među prve domaće priručnike za glasovir, do danas se nalaze na programu za osnovne glazb. škole; Mladi umjetnik zbirka je od 50 obradba narodnih napjeva, a Bisernica sadržava 10 četveroručnih obradba narodnih napjeva. Od triju ciklusa solo-popijevki, najopsežnija je zbirka Židovske narodne pjesme, u kojoj je H. obradio 60 napjeva s hebrejskim i jidiš tekstovima. Glazb. sceni posvetio je 3 opere i 5 opereta. Operni prvijenac Mara nije izveden, ni jednočinka Bolonjska noć, »komički scherzo« iz opernoga diptiha Dvije renesansne noći. U operetnim djelima želio je stvoriti tip »autohtone domaće operete«, sadržajno i stilski zasnovane na nacionalnom izričaju. Pri tom se obično služio poznatim narodnim napjevima koje je unosio u glazbeno tkivo operete, mjestimice ih pretvarajući u »šlagere«. Nakon opereta Pobjednica oceana i Svadbena noć univerzalna glazb. izričaja, operetom Kaj nam pak moreju stvorio je prvu tipično zagrebačku operetnu reviju, u kojoj su od 28 glazb. brojeva izvorna samo tri, a svi ostali skladani su prema narodnim i gradskim motivima. U opereti Napred naši obradio je motive 60 hrv. narodnih napjeva. U opereti Iz Zagreba u Zagreb upotrijebio je veliki broj narodnih motiva iz Bosne, Konavala i Zagorja, pa je ona nazvana prototipom »folklorističke operete«. Operete su za njegova života s uspjehom izvođene u kazalištima u Zagrebu, Ljubljani, Osijeku i Plzeňu, ali se nisu dulje održale na repertoarima. Izvođeni su dulje jedino pojedini operetni šlageri, tiskani separatno, posebice Slatke zagrebačke pucice, Ljubavni valcer i Pjesma Zagrebu iz operete Kaj nam pak moreju, Želiš na Cmrok, Ljubav to je tajna, Poći na daleki, Svatko ima svoj i Nogometna koračnica iz operete Napred naši. Većina njegovih skladbi, koje su u međuratnom razdoblju izvođene i objavljivane u nas i u inozemstvu te nagrađivane, nisu ga nadživjele, osim nekoliko glasovirskih skladba i priručnika. Sačuvane rukopisne partiture i tiskane skladbe pohranjene su u Arhivu HNK, u Knjižnici HGZ i u Zbirci muzikalija NSK. Također je bio jedan od najistaknutijih ondašnjih glazb. kritičara u Zagrebu, a s obzirom na to da je 1921–41. neprekidno bilježio sve znamenitije događaje, postao je nezaobilazni kroničar zagrebačkoga glazb. života. Pisao je pretežito kritike i osvrte, zatim rasprave, biografske napise, feljtone, eseje. Objavljivao ih je u časopisima i novinama: Novosti (1918, 1922–24), Agramer Tagblatt (1921–22), Dva sata (1922), Nova Evropa (1922), Der Morgen (1923–26), Slobodna tribuna (1923–24), Die Drau (1924, 1926), Ženski list (1925–27), Hrvatska metropola (1926), Jutarnji list (1927–36, 1938–41), Obzor (1927, 1933–35), Omladina (1928), Večer (1928–38, 1940–41), Hrvatski list (1930, 1934–40), Jutro (1930–36), Muzičar (1930), Teater (1931), Življenje in svet (1931), Židov (1933), 15 dana (1934), Jadranski dnevnik (1936), Primorske novine (1936), Hrvatska straža (1940). Objavio je više od 850 napisa koje je, prema navodima Milana Katića, skupio u 8 knjiga, po svemu sudeći izgubljenih za rata. Pisao je suzdržano, nastojeći promicati domaće skladatelje nacionalnoga smjera i napose mlade glazbenike te djelovati odgojno na širu glazb. javnost. Nije se upuštao u estetska vrednovanja, nego je iznosio vlastita zapažanja težeći za uzdizanjem glazb. stvaralaštva i izvodilaštva u nas na što višu, umjetničku razinu. Služio se pseudonimima Hirski i Jelenić. Po osnutku NDH u prijavi imovine naveo je kako je zaposlen u propagandnom odjelu Hrvatskoga autorskog društva u Zagrebu. Ubrzo je izgubio namještenje. Iako mu je bilo ponuđeno da ga se skloni iz Zagreba, ostao je uz bolesnoga oca te je ubrzo bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Iako su mnogi istaknuti glazbenici tadašnjega Zagreba i drugi uglednici intervenirali da ga se pusti iz logora, stradao je do kraja godine. – Otac Mavro, posebnik (Koprivnica, 10. IX. 1855 – Zagreb, XI. 1941). Stanovao je u Boškovićevoj ul. u Zagrebu i živio od potpore sinova. Umro je prirodnom smrću.
DJELA (praizvedbe i tisak): Prva suita u G-duru za veliki orkestar. Zagreb 1917. – Uvertira u e-molu za veliki orkestar. Zagreb 1917. – Vjenčić hrvatskih narodnih popjevki za ženski zbor i glasovir. Zagreb 1918. – Tri bizareske za glasovir. Zagreb 1919. Tiskano Zagreb (s. a.). – Erotikon za glasovir. Zagreb 1920. Tiskano Beč 1921. – Hrvatski plesovi, 1–2, za glasovir. Tiskano Zagreb 1920. – Japansko proljeće, pet stavaka za glas i glasovir. Tiskano Zagreb 1920. – Kobold za glasovir. Zagreb 1920. – Miniatures za glasovir. Tiskano Zagreb 1920. –Uvertira br. 2 u D-duru za veliki orkestar. Zagreb 1920. – Pjesme za jedan glas uz pratnju glasovira. Tiskano Beč (s. a.). – Bisernica za glasovir četveroručno. Tiskano Zagreb 1921. – Cinq caprices za glasovir. Zagreb 1921. Tiskano Zagreb 1920. – Mladi umjetnik za glasovir. Tiskano Zagreb 1921. – Skladbe za klavir. Zagreb 1921. – Židovske narodne pjesme, zbirka za glas i glasovir. Tiskano Zagreb 1921. – Lotos, suita za glasovir četveroručno. Tiskano Zagreb 1922. – Dvije renesansne noći: I. Fiorentinska noć, opera (libreto E. Jurkas). Osijek 1926. – Ranjeno srce za sopran i glasovir. Tiskano Zagreb 1926. – Hrvatska rapsodija za veliki orkestar. Zagreb 1928. – Orkestralna suita iz scenske glazbe za dramu »Dybuk« za mali orkestar. Osijek 1928 (drama izvedena u Zagrebu 1927). – Pobjednica oceana, opereta. Ljubljana 1928. – Als die Märchen auswanderten, scenska glazba za dječji igrokaz. Radio stanica Hamburg 1929. – Prestolonasljednik Ivan, opereta. Radio stanica Hamburg 1929. – Svadbena noć, opereta. Zagreb 1931. – Musik für Kinder (Muzika za djecu), šest lakih stavaka za violinu i glasovir. Tiskano Leipzig 1934. – Kaj nam pak moreju, opereta. Zagreb 1935. – Sonatina za glasovir. Tiskao u Jugoslawisches album. Beč 1935. – Napred naši, opereta. Zagreb 1936. – Iz Zagreba u Zagreb, opereta. Zagreb 1937. – Pet impresija za gudački kvartet. Radio stanica Beograd 1937. – Lirski intermezzi, glasovirski trio. Bruxelles 1938. – Druga suita za orkestar. Zagreb 1941.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Židov, 5(1921) 27. – Jevrejski glas, 4(1931), 23. I. – Jevrejski pregled, 33(1982) 8. – Hirschler, Žiga. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Novi Omanut, 3(1995) 15. – A. Vujnović-Tonković: Pisana riječ Žige Hirschlera. Ibid., 12. – M. Pintar: Hirschler, Žiga. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.