GJANKOVIĆ, Dan, pravnik i pisac (Zagreb, 2. II. 1925 – Zagreb, 28. I. 1967). Sin → Adolfa Bresslauera i Grete rođ. Hochsinger. Majka se ubrzo po njegovu rođenju preudala za kirurga Huga Gjankovića. Po uspostavi NDH, na intervenciju zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, izdan mu je lažni rodni list, prema kojemu mu je otac Gjanković, a ne Bresslauer, tako da je kao dijete iz mješovitoga braka, bio spašen. Gimnaziju je polazio u Zagrebu, završio 1945. u Sarajevu, diplomirao i bio 1949. izabran za asistenta za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1953. tezom Pravni odnos predstavnika i birača, s naročitim osvrtom na pravo opoziva. Specijalizirao se 1956. u Europskom sveučilišnom centru u Nancyju i 1959/60. bio stipendist Fordove fondacije. Za naslovnog i sveučilišnoga docenta habilitirao je i bio izabran 1959, izvanredni profesor od 1961. i redoviti profesor ustavnoga prava i kolegija o polit. strankama i organizacijama od 1965. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radove je objavljivao u časopisima i zbornicima: Naša zakonitost (1952, 1955, 1962), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1954–57, 1959, 1961–63, 1965, 1967), Naše teme (1957), Pregled (1959, 1961), Arhiv za pravne i društvene nauke (1963, 1965), Politička misao (1964–65) i dr.
DJELA: O imunitetu narodnih zastupnika. Zagreb 1962. – Ustavno pravo i politički sistem (suautori N. Filipović i S. Sokol). Zagreb 1968.
LIT.: (Nekrolozi): N. Filipović, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 17(1967) 1. – B. Perić. Ibid., 2. – S. Sokol: Bibliografija radova prof. Dana Gjankovića. Ibid., 17(1967) 2. – Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 2. Zagreb 1969. – T. Delibašić: Gjanković, Dan. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.