DANON, Oskar (Cigo)

DANON, Oskar (Cigo), skladatelj (Sarajevo, 17. III. 1913 – Beograd, 18. XII. 2009). Sin Salamonov. Za gimnazijskih dana u rodnom gradu vodio je 1930–32. Centralni hor srednjoškolske omladine. Nakon završetka gimnazije otišao je u Prag, gdje je 1932–38. na Državnom konzervatoriju studirao dirigiranje i kompoziciju, a usporedno na Karlovu sveučilištu muzikologiju i estetiku i ondje 1939. stekao doktorat muzičkih znanosti obranom disertacije Claude Debussy i muzički impresionizam. Za studentskih dana dodatno se usavršavao u dirigiranju kod Brune Waltera te vodio zbor »Lukes« (1935–39) i Komorno udruženje solista, a bio je i korepetitor i dirigent zbora Praške opere. Po povratku u domovinu 1939. bio je najprije dirigent »Obilića« u Beogradu, a potom je otišao u Sarajevo, gdje je 1939–41. bio dirigent Narodnoga pozorišta, Filharmonije te pjevačkih društava »Lira« i »Sloga«. Za boravka u Sarajevu sudjelovao je u organiziranju kulturno-umjetničkog života i sa skupinom kolega osnovao u sklopu Sarajevske filharmonije Kulturno društvo »Collegium artisticum«. Članom KPJ postao je uoči napada na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941, a već u srpnju 1941. među prvima je iz okupiranoga Sarajeva otišao u partizane te u Vogošći sudjelovao u ustrojavanju partizanskih jedinica. Sljedeći mjesec postao je zamjenik zapovjednika odreda »Zvijezda«, a zatim zapovjednik Mokranjskoga partizanskog odreda. Potom je zapovjednik 1. bataljuna Grupe partizanskih odreda, zamjenik zapovjednika bataljuna 6. proleterske istočnobosanske brigade. Od lipnja 1943. vodio je Kazalište narodnoga oslobođenja Jugoslavije pri Vrhovnom štabu. Tijekom cijeloga rata bavio se i skladanjem partizanskih borbenih pjesama. Nakon završetka II. svj. rata živio je u Beogradu, gdje je razvio živu i opsežnu umjetničku djelatnost, osobito kao direktor Beogradske opere (1945–63). Sa svojim suradnicima, pjevačima, redateljima, scenografima i drugim kazališnim djelatnicima postigao je jedinstvene muzičko-scenske domete u operi i baletu, posebno operama Knez Igor (Alexander Borodin), Don Quichotte (Jules Massenet), Zaljubljen u tri narandže (Sergej Prokofjev) i dr. Podjednako uspješan bio je i na koncertnom podiju, posebno u djelima Dmitrija Šostakoviča, Sergeja Prokofjeva i drugih suvremenih kompozitora. Nakon odlaska iz opere djelovao je kao prof. operskoga studija na Muzičkoj akademiji u Beogradu (1963–70), dirigent Slovenske filharmonije (1970–78) te dirigent simfonijskog orkestra RTV Zagreb. Usporedno s karijerom u domovini razvio je živu djelatnost i u inozemstvu, gostujući u najvećim opernim kazalištima svijeta (Prag, Palermo, Chicago, Berlin, Beč, Berlin, Barcelona, Rotterdam i dr.), te na koncertnim podijima po Europi, SAD i Japanu. S ansamblom Beogradske opere snimio je opere Knez Igor, Evgenije Onjegin (Petar Iljič Čajkovski), Ivan Susanjin (Mihovil Ivanovič Glinka) i Don Quichotte Jules Massenet, s ansamblom brit. Kraljevske filharmonije 12 simfonijskih djela različitih kompozitora, a s Češkom filharmonijom Čarobnjakova učenika (Paul Dukas) i Šeherezadu (Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov). Od 1992. većinom je živio u Baški na Krku. – U njegovu kompozitorskom stvaranju izdvajaju se ciklus Neznanka (na tekst Oskara Daviča) za bas i simfonijski orkestar (1955) te ciklus mješovitih zborova Pjesme borbe i pobjede (1943–48) sa stavcima Lička balada, Kozara i Konjuh planinom; među njima veliku su popularnost stekle pjesme Romanijo i Ide Tito preko Romanije. Bavio se i muzičkom publicistikom. Bio je prvi gl. tajnik Saveza kompozitora Jugoslavije (1950–53). Za svoj raznolik i plodan rad i visoke umjetničke domete dobio je mnogobrojna odlikovanja i druga priznanja, među kojima i Nagradu AVNOJ (1970). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Od 2008. član je Akademije nauka i umjetnosti BiH.

LIT.: Oskar, Danon, Opća enciklopedija, 2. Zagreb 1977. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Danon, Oskar. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – R. Pejović: Danon, Oskar. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1984. – S. Hribar: Ritmovi nemira. Sarajevo 2005. – (Nekrolozi): Jutarnji list, 11(2008), 17. II.; Ibid., 12(2009), 19. XII.; Nekad i sad, 1(2010) 1. – http://elmundosefarad.wikidot.com/oskar-danon-ziveti-s-muzikom, pristupljeno 22. VII. 2011.