CARMON, Bruno (Čango, Csango), kemičar (Zagreb, 22. IV. 1922). Sin Ede i Vilme rođ. Fürst. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u rodnom gradu. Živio je u vili u Novakovoj ul. u Zagrebu, koju je gradila njegova majka 1935–37. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te 31. V. 1941. slučajno izbjegao uhićenje zajedno sa zagrebačkim žid. omladincima. Prebjegao je u Karlovac pa se vratio u Zagreb odakle je u kolovozu 1941. s obitelji prebjegao u Budimpeštu. U listopadu 1943. bio je uhićen te poslan na prisilni rad u Karpate u žid. bataljun mađ. vojske, tako da je završetak II. svj. rata dočekao u logoru u Harki na mađarsko-austr. granici. Od svibnja do kolovoza 1945. boravio je u sovjetskoj bolnici, s majkom i sestrom vratio se u Zagreb, gdje je na zagrebačkom Tehničkom fakultetu 1949. diplomirao kemiju. God. 1950. iselio se u Izrael te promijenio prezime Čango (Csango) u Carmon. Do 1953. služio je u izr. vojsci kao pripadnik zrakoplovstva. Potom je upisao poslijediplomski studij kemije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, gdje je 1959. doktorirao. Specijalizirao je radiokemiju i primjenu radioizotopa u Weitzmanovu institutu u Rehovotu i Nuklearnom istraživačkom centru Sorek. Radio je u Nuklearnom istraživačkom centru Negeva Izraelske komisije za atomsku energiju u Beer Ševi (1969–87). Umirovljen je u zvanju starijega istraživača i kao voditelj laboratorija za radiokemiju u Odjelu za zaštitu i sigurnost od zračenja. Tijekom 28 godina znanstvene karijere u stručnim publikacijama objavio je brojne znanstvene radove. Živi u Rišon Lecijonu u Izraelu. Član je AMACIZ, društva diplomiranih inženjera i prijatelja kemijsko-tehnološkog studija Zagrebačkog sveučilišta. Supruga mu je Natalie rođ. Rahmilevitch, unuka poznatoga dermatologa i žid. vođe Abela Abbe Lapina iz Kovina. – Njegov otac Edo (Ödön), trgovac (Mosonmagyaróvár, Mađarska, 7. VII. 1887 – Budimpešta, 1944). Sin Adolfov. U Hrvatsku se doselio 1917. te bio suvlasnik obrtne tkaonice »Šandor Pollack i drugovi« u Zagrebu te potom manufakturne radnje »Šandor Pollack i drug«. Prešao je na protestantsku vjeru 1937. Po uspostavi NDH sa suprugom Vilmom (?, 1900 – ?), sinom Brunom i kćeri Noemi (Zagreb, 1929 – ?) preuzeo je žid. znak. Zatražio je povrat u mađ. državljanstvo te u kolovozu 1941. s obitelji prebjegao u Budimpeštu, gdje je stradao.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 664. – KŽZ. – Osobni podaci ulaznika. – Telefonski imenik 1941.
LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Z. Glicenstein: Bruno Carmon. The Canadian Jewish News, (1996), 28. XI. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.