ZUCKERMAN ITKOVIĆ, Zora, defektologinja (Zagreb, 11. IV. 1948). Kći Mate Babića i Livie rođ. Breider, sestra → G. Babića. Majka → Boška Breidera i Karmela Sambunjaka Itkovića. Studij socijalne patologije i mentalne retardacije završila je 1972. na Defektološkom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je 1987. na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. God. 1972–78. radila je kao profesorica defektologinja u Šibeniku i Sarajevu. Bila generalna direktorica Centra za odgoj i rehabilitaciju »Branko Lazić« 1978–87. Omogućila je preseljenje Centra na novu lokaciju u Novo Sarajevo-Hrasno, gdje se i danas nalazi. Centar je bio jedinstven tip ustanove u cijeloj BiH, za što je primio mnogobrojne zahvalnice i pohvalnice. Od 1988. radi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru, gdje je od 1990. docentica, a od 1999. izvanredna profesorica. Tijekom rada na Filozofskom fakultetu u Zadru, obnašala je dužnosti prodekanice, predstojnice Odsjeka za pedagogiju te pročelnice Zavoda za psihologiju, sociologiju, pedagogiju, razrednu nastavu i predškolski odgoj. Znanstveno se usavršavala u Klinici »Marmottan« u Parizu 2002. i 2011. Deset godina bila je animatorica studenata-pomagača u znanstvenom projektu »Prevencija zloporabe droga odgojem«, kojeg od 1992. podupire Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske. Voditeljica je projekta »One to One – vršnjaci pomagači« i »Promicanje volonterskog rada studenata u radu s djecom s teškoćama u razvoju«. Autorica je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova. – Sin Karmelo Sambunjak Itković, hornist (Zagreb, 16. I. 1970 – Zagreb, 17. IX. 1993). Nakon preudaje majke, od druge godine života, živio je u obitelji Martina Itkovića. Školovao se u Sarajevu i Zagrebu, gdje je maturirao na glazbenoj školi »Vatroslav Lisinski« 1988, a iduće god. upisao na Muzičku akademiju studij roga te diplomirao 1993. u klasi Stjepana Mateića. Još kao student (1992) zaposlio se u zagrebačkom kazalištu »Komedija« kao hornist, a nastupao je i kao solist. Iste god. sudjelovao je na Trećemu međunarodnom natjecanju mladih hornista »Città di Porcia«, a u ljeto 1993. nastupao je kao hornist solist – I. rog u Orchestra internazionale d’Italia. Bio je prijavljen za Nagradu »Darko Lukić« u Zagrebu, predviđenu za prosinac 1993, no nastradao je u prometnoj nesreći i ubrzo preminuo. Sahranjen je u Zadru. Ubrzo nakon smrti obitelj je primila vijest njegova mentora Davida Karaneka iz SAD da je u međunarodnoj konkurenciji izabran za mjesto I. horne, solista, u operi »Verdi« u Trstu. Potkraj 1997, na godišnjoj skupštini, imenovan je počasnim članom Hrvatskoga društva hornista. Iza sebe je ostavio sina Davida (1993).
IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.
DJELA: Programirana gramatika. Sarajevo 1988. – Individualizacija nastave s mentalno retardiranim učenicima. Sarajevo 1990. – Zdrava obitelj. Zadar 1995. – Obitelj, škola, droga. Zadar 1995. – Opća metodika nastave. Split 1997. – Emocionalna inteligencija. Zadar 1997. – Anatomija ovisnosti o drogama. Pitanja i odgovori. Zadar 1997. – Kreativna radionica. Zadar 1997. – Preventivna pismenost (suautor M. Ćale Mratović). Zadar 1997. – Tri lica jednog curriculuma – odgoj emocija (suautor B. Kolmanić). Zadar 1997. – Mali rječnik kalorija. Zadar 1997. – Obiteljska i društvena socijalizacija. Zadar 1999. – Marihuana. Zabava ili zamka. Zadar 1999. – Odgovorno roditeljstvo. Zadar 1999. – Zajedno za zdravlje i dobrobit učenika. Zadar 2003. – Ovisnosti suvremenog doba. Zagreb 2010.