WOLLNER, Vilim (Vilko), poduzetnik (Virovitica, 1878 – Virovitica, 1942). S Gizelom rođ. Heinrich otac je Dragana i Zdenka. Pohađao je Komercijalnu školu u Beču. Također se školovao za rabina u Budimpešti, no studij je prekinuo i otišao u SAD, gdje je radio kao krotitelj konja, a da bi otplatio kartu za povratak u Europu bio je prevoditelj na brodu »Karpatia«. Služio u austroug. vojsci kao natporučnik. U međuratnom razdoblju bio je u Virovitici vlasnik pivovare, tvornice leda i ciglane, a bavio se i izvozom konja u Italiju. Bio je aktivan sudionik građanskoga života u Virovitici; franjevačkoj crkvi darovao je zvono, sudjelovao je u radu pjevačkoga društva »Rodoljub« i bio član Vatrogasnoga društva. Po osnivanju NDH zatočen je u logor u Bjelovaru, a 1942. ustaše su ga ubile u virovitičkoj bolnici. Njegova supruga Gizela stradala je u Auschwitzu. – Sin Zdenko Wollner (Volner), stomatolog (Virovitica, 1922 – Zagreb, 2. I. 2004). Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Virovitici, potom se školovao za zubnoga tehničara u Zagrebu te bio praktikant u stomatološkoj ordinaciji Lea Wilfa. God. 1938–41. član je hrvačke sekcije zagrebačkog Makabija te je osvojio treće mjesto na Banovinskom prvenstvu u svojoj kategoriji. Istodobno je bio aktivan član Hrvatskoga sokola. God. 1941. prijavio se u Pješadijski puk »Zrinski i Frankopan«, no nije sudjelovao u Travanjskom ratu. Po uspostavi NDH s obitelji je prešao na katoličanstvo, vratio se u Viroviticu, gdje je poslan na prisilan rad (čišćenje ulica), a obitelj je morala platiti kontribuciju za gradnju bazena. Svi su bili odvedeni u logor u Bjelovaru, no ubrzo su pušteni. Poč. 1942. priključio se partizanima, završio učiteljski tečaj i djelovao kao nastavnik u bilogorskim selima Jankovac i Tučević te bio borac u Bilogorskom partizanskom odredu. Potom je premješten u Požeški odred pa u 28. slavonsku diviziju i 25. brodsku brigadu te do kraja rata obišao bojišta od Beograda, preko BiH, oslobađao logor Staru Gradišku, pa sve do Zagreba. Nakon rata radio je kao stomatolog u Tuzli. God. 1947. demobiliziran je i djelovao je kao voditelj stomatološkoga odjela bolnice u Požegi. God. 1948. osuđen je kao informbiroovac na osam godina zatvora. Pušten je nakon odslužene četiri godine na Golom otoku. Nastavio je raditi kao stomatolog u Zagrebu do umirovljenja. Bio je član Vijeća ŽOZ. Nositelj je Partizanske spomenice 1941, a 1945. odlikovan je Ordenom zasluga za narod III. reda. – Sin Dragan Wollner (Volner), poduzetnik i žid. aktivist (Virovitica, 31. VII. 1920 – Zagreb, 28. II. 2006). Zbog pripadnosti revolucionarnomu pokretu isključen je iz gimnazije te je djelovao kao tipografski radnik i tajnik SKOJ u Virovitici. Partizanima se priključio 1942. kao komesar čete, bataljuna, komandant bataljuna, zamjenik komandanta brigade, načelnik Štaba 12. brigade 28. divizije. Poslije rata radio je u Vojnoistorijskom institutu JNA u Beogradu, u Državnom sekretarijatu za narodnu odbranu, armijskom štabu u Zagrebu i Generalštabu u Beogradu. Nakon demobilizacije, od 1960. do umirovljenja 1971, bio je na vodećim položajima u privrednim organizacijama u Zagrebu (»Centralcommerce«, IKOM i »Globus«). God. 1978–86. bio je predsj. ŽOZ, a nakon isteka drugog mandata proglašen je počasnim predsjednikom. Bio je predsj. Odbora za upravu i financije ŽOZ, potpredsj. SJOJ i član Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz«. God. 1984. upisan je u Zlatnu knjigu Izraela (Golden Book Certificate). Nositelj je Partizanske spomenice 1941.
IZV.: KŽZ. – Podaci o ulazniku D. i Z. Volner.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1995–1996, 43. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.