UKRAINCZYK, Ezra (Ukrainčik, Ernest), službenik (Beč, 29. IV. 1904 – Zagreb, 8. VII. 1968). Sin Jakoba i Lujze rođ. Gross. S Ljerkom rođ. Gold (Klokočevac, 9. VIII. 1908 – Zagreb, 11. III. 1955) otac je Velimira, Krešimira i → Vladimira Ukrainčika. Nakon majčine smrti te zbog očevih poslovnih problema, kao dijete je boravio kod majčine obitelji u Daruvaru i Osijeku, gdje je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Drugi razred Trgovačke akademije samovoljno je napustio zbog odlaska u Palestinu, gdje je boravio 1921–24. te kao član cionističke organizacije godinu dana proveo na poljoprivrednom imanju, gdje se osposobljavao za radnička i ratarska zvanja i naučio suvremeni hebrejski jezik. Po povratku u domovinu 1924. zaposlio se u drvnoj struci, radio u šumama u okolici Banje Luke kao praktikant, a zatim u šumama u okolici Koprivnice kao činovnik manipulant. O. 1931. došao je u Zagreb, gdje je radio kao trg. agent. God. 1938–46. kao samostalan trgovac bavio se agenturnim poslovanjem papirom. II. svj. rat preživio je u Zagrebu zahvaljujući mješovitomu braku. Nakon rata isprva je radio kao radnik na gradskom poljoprivrednom imanju u Zagrebu, a potom kao knjigovođa u Poljoprivrednom odsjeku Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu, zatim u drvnoj industriji u Ravnoj Gori, voditelj planskoga odsjeka u poduzeću »Ciglana« u Zagrebu, u poduzeću »Izolit« kao knjigovođa i voditelj planskoga odsjeka, a u mirovinu je otišao iz poduzeća »Mašinoimpex«. Istodobno je radio kao sudski tumač za hebrejski jezik. Istodobno se obrazovao, pisao na njemačkom i hrvatskom, proučavao povijest, psihologiju i filozofiju i bavio se književnošću. Napisao je knjižicu Erec Izrael (1921–24), putopis koji svjedoči s uvjetima u kojima su živjeli žid. useljenici u Palestini 1920-ih. U rukopisu je sačuvan nacrt njegova većeg djela pod naslovom Familija Sorg, a tijekom rata radio je na djelu Veliki događaji gledani iz malenog kuta, ali rukopis nije sačuvan. Pisao je i uspjele scenarije za kratke filmove pod pseudonimom Ljerko Gold. Nakon rata poučavao je hebrejski u ŽOZ. – Sin Krešimir (Ukrainčik), fizičar (Zagreb, 18. III. 1945 – Hartford, SAD, 8. IX. 2000). Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1968. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplome dobio je Fulbrightovu stipendiju te otišao na daljnje školovanje u SAD, gdje je 1973. na Rensselaer Polytechnic Institut u Troyu magistrirao fiziku i kompjuterske znanosti. Zaposlivši se u »Royal Typewriter Company« kao inženjer informatike i programer radio je na projektiranju Word Processora. U siječnju 1977. prešao je u poduzeće »Picker«, gdje je započeo rad na projektiranju i izradi programa za više medicinskih instrumenata što je nastavio i u kompaniji »Kemble Instruments«. God. 1986. s još nekoliko suradnika osnovao je vlastitu kompaniju »Digital Diagnostic« (DDC), specijaliziranu za projektiranje i izradu digitalnih medicinskih instrumenata za neposrednu primjenu i znanstvena istraživanja te izradu softwarea (analiza radioaktivnih izotopa, radioaktivna kromatografija, instrument za dijagnozu upale srednjeg uha kod djece). Posljednjih godina intenzivno je, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta Yale, radio na softwareu za kompresiju zvuka i slike što je rezultiralo programskim paketom Wavelet Packet Laboratory za Windowse. Bio je istaknuti istraživač i inovator te vlasnik dvaju patenata. Bio je u braku s Beatrice rođ. Ott. – Sin Velimir, inženjer građevinarstva (Zagreb, 28. III. 1937). Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1961. građevinarstvo na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je iz područja Tehničke mehanike 1974. na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1989. doktorirao iz područja tehnologije betona. Od 1980. je izvanredni, a od 1985. redoviti sveučilišni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Zavodu za gradiva. Radio je u poduzeću »Tehnika« kao voditelj gradilišta na više industrijskih građevina u Hrvatskoj i SR Njemačkoj. God. 1970–80. bio je u Građevinskom institutu na različitim vodećim dužnostima (Laboratorij IGH u Sisku, Zavod za betonske i zidane konstrukcije, predsj. Znanstvenog vijeća) i bavio se istraživanjem specijalnih cemenata, trajnošću betona, testiranjem gradiva i konstrukcija, razvojem novih tehnologija i gradiva, tehnologijom i patologijom betona, nadzorom osiguranja kvalitete betonskih konstrukcija. Bio je konzultant na mnogim gradilištima (Nuklearna elektrana Krško, Hidroenergetski sustav Trebišnjice, hidroenergetski sustavi u Iraku, Hidroelektrana Višegrad, Hidroelektrana Dubrava, most preko Masleničkoga ždrila i dr.). Savjetnik je Inštituta za raziskavo materiala in konstrukcije u Ljubljani. Aktivist i član međunarodnih stručnih organizacija. Sudjeluje na mnogobrojnim stručnim savjetovanjima, kongresima i simpozijima. Rezultate svojih istraživanja objavio je u više od 150 radova u časopisima i publikacijama domaćih i međunarodnih simpozija. Autor je više udžbenika (Poznavanje materijala. Zagreb 1991; Poznavanje gradiva. Auditorne vježbe, praktikum, aktivna nastava (suautor). Zagreb 1994; Beton. Struktura, svojstva, tehnologija. Zagreb 1994; Poznavanje gradiva. Zagreb 2001). Dobitnik je Ordena rada sa srebrnim vijencem.
DJELA: Erec Izrael (1921–24). Zagreb 1934, 20052. – Erste Lese (Gedanken). Zagreb 1935.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Podaci o ulazniku T. i V. Ukrainčik.
LIT.: Obitelj. Zagreb 1996. – Ha-kol, 2002, 74. – Đ. Vidmarović: Zaboravljeni pisac Ezra Ukrainčik (1904–1968). Novi Omanut, 10(2002) 51. – Isti: Ezra Ukrainčik (1904.–1906.), njegov putopis po Svetoj zemlji. Marulić, 36(2003) 3.