TAUBER, Eduard, časnik i žid. aktivist (Sarajevo, 12. X. 1926). Sin Rudolfa i Bončike rođ. Danon. Osnovnu i srednju građansku školu pohađao je u Sarajevu, iz koje je, kao Židov, izbačen prije kraja školske godine u lipnju 1941. Obitelj je preuzela žid. znak, koji je odbio nositi te je iz Sarajeva prebjegao u Mostar, gdje se ponovo našao s ocem, majkom i bratom. U veljači 1942. Talijani su ih internirali na Hvar, a u lipnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskog bataljona, a potom 7. banijske divizije. Nakon ranjavanja kraj Bihaća liječio se u partizanskim bolnicama, Italiji i Beogradu. Pošto se oporavio, vratio se u aktivnu vojnu službu u JNA najprije u Sarajevu, a zatim od 1960. u Splitu, gdje je 1966. umirovljen u činu kapetana I. klase. – Nakon II. svj. rata bio je aktivan u sarajevskoj i splitskoj ŽO, a potom i u SJOJ. Za Domovinskoga rata (1991–95) kao predsjednik ŽO Split preuzeo je glavninu brige oko prihvata i zbrinjavanja konvoja izbjeglica iz BiH, posebno Sarajeva i Mostara, te njihova dugoročnog smještaja. Supruga Matilda rođ. Altarac (Višegrad, BiH, 5. IV. 1932) preživjela je njem. logor. Sin Leon (Sarajevo, 28. II. 1955) je pravnik, zaposlen u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj.
IZV.: Osobni podaci ulaznika.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.