TAMARIN, Rafael (Kameny, Đuro), psiholog (Subotica, Srbija, 1920 – Tel Aviv, 31. III. 1987). Studij psihologije i povijesti umjetnosti započeo je u Zagrebu, a nakon II. svj. rata doktorirao je psihologiju tezom Teorija groteske, koja je objavljena i kao knjiga. Nakon rata promijenio je ime u Rafael Tamarin (kojim se dotad služio kao pseudonimom). U Izrael se iselio 1949, od 1950. služio je u vojsci kao rezervni medicinski časnik za mentalno zdravlje i radio u Ministarstvu za socijalnu skrb, a 1952–56. u državnoj bolnici Tel-Hašomer. Godinu dana proveo je na specijalizaciji u Parizu, a nakon toga radio je kao klinički psiholog u bolnici Šalvata i u privatnoj praksi. Od 1962. do 1967. predavao je na katedri za psihologiju Sveučilišta u Tel Avivu. Zalagao se za odvajanje religije od države, za ljudska prava i za slobodu savjesti, bio je pristaša pokreta Urija Avnera i neko vrijeme njegov savjetnik u Knessetu. Objavljivao je radove iz područja psihološke dijagnoze, psihoterapije i društvene psihologije.
DJELA: Proces pretvaranja predlogičke misli u logičku. Zagreb 1948. – Teorija groteske. Sarajevo 1962.
LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.