ŠALAMON, Vladimir, internist i žid. aktivist (Ivangrad, Crna Gora, 7. V. 1946). Sin Tibora i Grete rođ. Adler. Osnovnu školu završio je u Banjoj Luci, a gimnaziju i studij medicine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. God. 1975–82. boravio je u Njemačkoj (Bochum), gdje je specijalizirao internu medicinu u Sveučilišnoj klinici Bergmannsheil te u Münsteru završio dvogodišnju subspecijalizaciju iz gastroenterologije i hepatologije. Od 1982. radio je u Univerzitetskoj klinici u Novom Sadu, a 1984. prešao je u KBC Zagreb (Rebro). God. 1993–94. radio je u Münchenu, a potom se vratio u Zagreb i otvorio privatnu internističku ordinaciju. Tijekom rada u KBC Zagreb uveo je nove dijagnostičke pretrage i terapijske zahvate u interventnoj gastroenterologiji (ERCP, endoskopska papilotomija, otapanje žučnih kamenaca s MTBE). Napisao je oko 30 stručnih radova koji su objavljeni u inozemnoj i domaćoj stručnoj literaturi. U kolovozu i rujnu 1992. u vrijeme rata u BiH, zajedno s Bencionom Abinunom i u suradnji s Jevrejskom opštinom Sarajevo, organizirao je četiri konvoja iz Sarajeva za Split u kojima je, uz financijsku pomoć JOINT, evakuirano oko 700 osoba, od toga oko 250 Židova. Bio je aktivan član žid. zajednica u gradovima u kojima je živio. Iz Zagreba je organizirao odlaske u Izrael (SAR EL) te inicirao i jedanput mjesečno vodio Obiteljski Šabat. Tijekom rata organizirao je susrete Židova Zagreba s Jevrejima Beograda. Ti su susreti 1999. prerasli u Židovsku kulturnu scenu »Bejahad« (održavala se do 2012. u Supetru na Braču, Hvaru, Opatiji i Puli), koja je okupljala Židove s područja bivše Jugoslavije, od kojih su se mnogi raselili diljem svijeta. Scena »Bejahad« tijekom vremena postala je respektabilna međunarodna žid. kulturna institucija. God. 2012–15. bio je predsjednik Židovske vjerske zajednice Bet Israel. – Otac Tibor, dermatovenerolog (Zrenjanin, Srbija, 7. III. 1914 – Zagreb, 4. III. 1995). Sin Samuela i Adele rođ. Prinz. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zrenjaninu, a Medicinski fakultet 1937. u Zagrebu. Specijalizirao je 1938. u Klinici za kožne i spolne bolesti u Parizu. God. 1940. zbog ratnih se zbivanja vratio u Beograd, gdje je 1941. mobiliziran u vojsku Kraljevine Jugoslavije. U Makedoniji je zarobljen i deportiran kao ratni zarobljenik u logor u Njemačku (roditelji su 1941. odvedeni u logor gdje su stradali). Oslobođen je po dolasku Crvene armije 1945. te se vratio u Jugoslaviju. Te je god., po dekretu ondašnje vlade, kao liječnik poslan na rad u Ivangrad u Crnoj Gori, potom 1948. u Cetinje, a 1949. Podgoricu, gdje je postavljen za ravnatelja bolnice. God. 1952. preselio se u Banju Luku, gdje je bio osnivač i ravnatelj bolnice za kožne bolesti. Od 1960. radio je u Univerzitetskoj klinici u Sarajevu. Od 1959. bio je docent, potom izvanredni i redovni profesor sarajevskoga Medicinskog fakulteta i voditelj Klinike za kožne i venerične bolesti. Intenzivno se bavio i genetikom kožnih oboljenja. Predavao je u Zürichu i Heidelbergu na tamošnjim medicinskim fakultetima kao gostujući profesor do umirovljenja 1981. Bio je član njemačkog i švic. društva liječnika dermatovenerologa. Objavio je mnogobrojne stručne radove u domaćim i stranim publikacijama. Autor je djela Diabetes mellitus i kožne bolesti (Sarajevo 1973). U srpnju 1992, kao izbjeglica iz opkoljenoga Sarajeva, sa suprugom Gretom došao je u Zagreb. Posljednje dane proveo je u Domu »Lavoslav Schwarz« u Zagrebu. – Majka Greta rođ. Adler (Grosspetersdorf, Austrija, 30. III. 1913 – Zagreb, 25. X. 1994). Kći Maxa i Hedvige rođ. Pajtaš. Kao dijete s obitelji se doselila u Beč, a 1921. nakon očeve smrti s majkom je došla u Zagreb, gdje je pohađala osnovnu i srednju trg. školu. God. 1938. udala se za Tibora Šalamona, s kojim je otišla u Pariz, a 1940. zbog ratnih zbivanja vratili su se u Kraljevinu Jugoslaviju. II. svj. rat provela je u Beogradu, a sa suprugom se ponovo sastala 1945. nakon njegova povratka iz ratnoga zarobljeništva te zajedno odlaze u Crnu Goru i BiH. Za rata u BiH 1992. napustila je Sarajevo i sa suprugom došla u Zagreb. – Vladimirova kći Andrea Šalamon, ekonomistica (Sarajevo, 30. IX. 1973). God. 1975. s ocem i majkom Blaženkom Vrdoljak Šalamon otišla je u Bochum u Njemačkoj, gdje je krenula u osnovnu školu. Školovanje je nastavila u Novom Sadu, a 1984. s obitelji se preselila u Zagreb, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. God. 1992. upisala je studij ekonomije u Münchenu, 1997. počela raditi u Beču, a iduće god. otišla na poslijediplomski studij na Sveučilištu Bocconi u Milanu i stekla titulu magistrice međunarodne ekonomije i menadžmenta. Majka je Davida. – Kći Mia Šalamon Janečić, pedijatrica (Bochum, Njemačka, 13. X. 1979) osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je 1998. upisala Medicinski fakultet i diplomirala 2004. Nakon stažiranja i položenoga državnog ispita, otišla u Izrael naučiti hebrejski te volontirala na dječjoj klinici Tel Aviv Sourasky Medical Center. Po povratku, 2007. počela je raditi u Dječjoj bolnici Srebrnjak te iduće god. dobila mjesto specijalizanta na pedijatriji KBC Zagreb (Rebro), gdje danas radi kao pedijatrica. Majka je kćeri Eli i sina Jone. – Vladimirova supruga Blaženka Vrdoljak Šalamon (Livno, BiH, 3. VIII. 1947), inženjerka elektrotehnike. Diplomirala je u Sarajevu, a doktorirala na Ruhr-Universität u Bochumu u Njemačkoj. Višegodišnja je gl. i odgovorna urednica časopisa Bejahad.
IZV.: Osobni podaci ulaznika.