HAHN, Viktor, kemijski inženjer (Budimpešta, 21. VIII. 1912 – Zagreb, 20. V. 1970). Sin → Željka i Kamile rođ. Löwy. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju 1930. i 1934. diplomirao u Kemijskom odsjeku Tehničkoga fakulteta, na kojemu je od 1935. asistent volonter Franje Hanamana. God. 1936–38. kao stipendist franc. vlade radio je u Ernesta Fourneaua u Laboratoriju za terapeutsku kemiju Instituta Pasteur u Parizu i 1938. doktorirao na l’Université de Paris tezom Synthèse et étude pharmacologique de nouvelles bases quinoléiniques à fonction éther-oxide aminée. Nakon povratka u Zagreb te godine radi u tvornici »Kaštel« d. d. (danas »Pliva«) kao kemičar u znanstveno-istraživačkom laboratoriju Sintetskoga odjela, koji je surađivao sa Zavodom za organsku kemiju Tehničkog fakulteta kojemu je do 1941. na čelu bio Vladimir Prelog. Za NDH 1941. i 1942. dva je puta bio odvođen u logor Jasenovac, ali oba puta oslobođen na intervenciju tvornice »Kaštel«. U travnju 1942. iz logora u Đakovu uspio je osloboditi svoju majku, istodobno šaljući mnogobrojne pakete zatočenicima u Jasenovcu i financijski pomažući ŽOZ. God. 1946. prešao je na Tehnički fakultet, na kojemu je najprije honorarni nastavnik, zatim docent za predmet Organska kemija te predstojnik Zavoda za organsku kemiju, kojemu je na čelu do kraja života kao izvanredni profesor od 1949. i redoviti profesor od 1958. Utemeljitelj je i pročelnik Biokemijskog odjela IV. Instituta »Ruđer Bošković«, od 1960. i pročelnik Odjela za sintetsku organsku kemiju i biokemiju Sveučilišta, a od 1961. predavao je i na poslijediplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Rani Hahnovi znanstveni radovi (1936–48) i patent (1941), pretežito u suradnji s Prelogom, odnose se na sinteze fiziološki aktivnih spojeva, a poslije se bavio posebice preparativnom organskom kemijom (osobito furanskih i drugih heterocikličkih spojeva) te sa suradnicima istraživao difeniletere, amide i tioamide, imidoil- i amidoil-kloride, amine i Schiffove baze, derivate barbiturne kiseline, 4-pirone i 4-piridone i još neke klase spojeve. Među prvima u svijetu prepoznao je spontanu intramolekulsku Diels-Alderovu (IMDA) reakciju u redu furana (Tetrahedron Letters, 1964; Croatica chemica acta, 1967). Prvi je u Hrvatskoj pokrenuo istraživanja organskih fotokemijskih reakcija. Znanstvenim i stručnim radovima surađivao je u periodici Arhiv za kemiju (1936, 1939, 1948–49, 1953–55), Collection des travaux chimiques de Tchécoslovaquie (1936), Berichte der Deutschen chemischen Gesellschaft (1939, 1941), Medicus (1939, 1941), Helvetica chimica acta (1943–44), Arhiv za medicinu rada (1946), Priroda (1946), Croatica chemica acta (1956–57, 1962, 1964–67, 1969–70), Naturwissenschaften (1964), Journal of Organic Chemistry (1965), Bulletin scientifique (1966), Chimia (1966), Journal of Chemical and Engineering Data (1966). Autor je skripata Organska kemija (Zagreb 1947) i suautor srednjoškolskog udžbenika Organska kemija (Zagreb 1947). Bio predsj. Hrvatskoga kemijskog društva 1958–60. i predsjedatelj nekih stručnih tijela SFRJ.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28536, 28879.
LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – K. Jakopčić: Hahn, Viktor. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.