HAHN, Arpad

HAHN, Arpad, internist (Novakovec kraj Preloga, 23. VII. 1903 – Rab, 12. IX. 1967). Sin Eugena i Johanne. Završio je gimnaziju 1923. i studij medicine 1929. u Zagrebu, gdje je 1930. započeo specijalizaciju iz interne medicine u Klinici za unutarnje bolesti, nastavio 1930–31. u Kölnu i Freiburgu, a završio 1936. u Zagrebu. Ne mogavši dobiti stalno namještenje u struci, izdržavao se kao predstavnik farmaceutske industrije, a 1936. prihvatio je mjesto asistenta u Centralnom rentgenološkom institutu zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Prije II. svj. rata imao je vlastitu liječničku ordinaciju u Smičiklasovoj ul. u Zagrebu. U proljeće 1941. otpušten je iz službe i sa suprugom Dragom i sinom Mirom (Zagreb, 1931) upućen u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Radio je u selu Babino i u Zenici, a 1942. premješten je u Mostar u svojstvu rendgenologa. Odatle je 1943. prebjegao u Dubrovnik te bio interniran u logor Kupari, a potom u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupio je partizanima djelujući kao upravitelj bolnice Daruvarskoga vojnog područja, potom kao predavač na višem sanitetskom tečaju pri Vrhovnom štabu te gl. terapeut u Sanitetskom odjeljenju Glavnoga štaba Hrvatske. Nakon demobilizacije u ljeto 1945. izabran je za izvanrednoga, a 1959. za redovitoga profesora zagrebačkoga Medicinskog fakulteta u Klinici za unutarnje bolesti. Od 1945. bio prvi suradnik i pomoćnik reaktiviranoga predstojnika Klinike Ivana Huga Botterija, a po njegovu umirovljenju 1951. postao je predstojnik. God. 1946. preselio je Internu kliniku u veći prostor na Rebru, modernizirao je, okupio suradnike i organizirao njihovo usavršavanje te oživio znanstveno-istraživački rad. Unaprijedio je i nastavu te je njegovim zauzimanjem izgrađena središnja predavaonica na Rebru i povećana briga za standard studenata. God. 1950. kao stipendist WHO boravio u skandinavskim zemljama te u Švicarskoj. Na području interne medicine napose se bavio gastroenterologijom i hepatologijom, patofiziologijom i klinikom prehrane, dijetetikom te poremećajima metabolizma (posebice željeza i bakra), a na području rendgenologije hepatolijenografijom i biološkom kontrolom rendgenskog zračenja. Uvidjevši značenje talasoterapije, na Rabu je 1954. osnovao klinički odjel za talasoterapiju i rehabilitaciju. Radove je objavljivao u časopisima: Klinische Wochenschrift (1929, 1931, 1961), Liječnički vjesnik (1929, 1932–36, 1940, 1945, 1947–51, 1954, 1957–58, 1960, 1963–66), Wiener klinische Wochenschrift (1929, 1956), Medicinski pregled (1932, 1947, 1964), Medicus (1934), Strahlentherapie (1935), Radiološki glasnik (1937–39), Schweizerische medizinische Wochenschrift (1937), Vojnosanitetski pregled (1943–44, 1946), Klinische Medizin (1951), Medicinski glasnik (1951–52, 1957, 1966), Acta chirurgica Iugoslavica (1952), Medicinski zbornik (1953, 1955), Ljetopis JAZU (1956, 1959, 1961, 1963), Acta radiologica (1957), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1957, 1960), Reumatizam (1957–58), Acta endocrinologica (1961), Acta medica Iugoslavica (1962), Rad JAZU (1963, 332), Acta medica Scandinavica (1964–66), Bulletin international (1964). Surađivao je u udžbenicima i priručnicima: I. H. Botteri i dr.: Interna medicina (Zagreb 1951–1962), Higijena ishrane (Beograd–Zagreb 1954), Izabrana poglavlja iz interne medicine (16. Zagreb 1954–1961), Nova iskustva u internoj medicini (Beograd–Zagreb 1955), Opća medicina (Zagreb 1964). Unaprijedio je ne samo Kliniku za unutarnje bolesti nego i struku, stvorivši zagrebačku internističku školu koja je pridonijela razvoju cjelokupne interne medicine u Hrvatskoj, a javnim djelovanjem našu zdravstvenu službu u cjelini. Nagrađen je 1967. Nagradom grada Zagreba za životno djelo. – U međuratnom razdoblju bio je istaknuti član NK Makabi, gdje je igrao na poziciji napadača. Nakon igračke karijere bio je tehnički referent i vođa nogometne sekcije Makabija, a potom i pročelnik momčadi (1935–40). God. 1946–51. bio je predsj. ŽOZ. – Supruga Draga, službenica (Zagreb, 28. XI. 1908 – Zagreb, 19. X. 1974). Kći Ignaca i Anke. Po uspostavi NDH sa suprugom i sinom otišla je u BiH djelovati na suzbijanju endemskog sifilisa. S obitelji je 1943. prebjegla u Dubrovnik te bila internirana u logor Kupari, a potom u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima djelujući u sanitetskom odsjeku 6. korpusa i kao administrator u Sanitetskom odjeljenju glavnog štaba Hrvatske. – Arpadov otac Eugen, stolarski obrtnik (Novakovec kraj Preloga, 21. II. 1878 – Zagreb, 20. I. 1949). Sa suprugom Johannom imao je četvero djece (Arpada, Ernestinu, Dragutina i Hinka). Po osnutku NDH u prijavi imovine u lipnju 1941. naveo je kako mu se djed u Hrvatsku doselio iz Češke. Sa suprugom je 8. VIII. 1942. bio uhićen u svom stanu i odveden u sabirni logor u Križanićevoj ul. u Zagrebu. Na intervenciju sina Arpada bili su pušteni.

DJELA: Bubrežne bolesti (suautor M. Grossmann), 1–2. Karlovac 1931–1932. – Šećerna bolest (suautor M. Grossmann). Zagreb 1935. – Dijetetika (suautor V. Mikuličić). Beograd–Zagreb 1960.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29785. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: E. Gebauer: Profesor dr. Arpad Hahn. Medicinar, 10(1959) 3/4. – Arpad Hahn. Ljetopis JAZU, 1962, 66. – Jevrejski pregled, 17(1966) 5/6; 19(1967) 8/9. – (Nekrolozi): Medicinar, 18(1967) 5. – S. M., Zdravstveni vestnik, 36(1967) 10. – E. Ferber, Medicinski glasnik, 22(1968) 6. – Z. Radošević, Liječnički vjesnik, 90(1968) 12. – B. Gušić, Ljetopis JAZU, 1970, 74. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Beograd 1973. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1985. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988. – Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Klinički bolnički centar Rebro–Zagreb 1931–1991. Zagreb 1991. – Bilten ŽOZ, 1993, 30. – V. Dugački: Hahn, Arpad. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. J. i V. Kalšan: Hahn, Arpad. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.