RAIĆ, Fedor, pedijatar (Novi Sad, Srbija, 13. I. 1925 – Zagreb, 23. I. 2010). Sin Gjure pl. Raića i Marte rođ. Sauerbrun. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje se školovao i 1943. upisao na Medicinski fakultet, na kojem je diplomirao 1953, a 1969. doktorirao tezom Prilog izučavanju utjecaja tuberkulostatske terapije na način sanacije endotorakalne tuberkulozne primoinfekcije u dječjoj dobi. Medicinsku karijeru započeo je kao student u Zavodu za anatomiju, gdje je radio kao pomoćni asistent, a nakon završetka studija kao asistent. Od 1971. bio je docent, od 1976. izvanredni profesor, a od 1979. redoviti profesor. Nakon umirovljenja 1990. bio je do 2003. honorarni predavač na poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu. Od 1957. radio je u Klinici za pedijatriju. Specijalizaciju iz pedijatrije obavio je na KBC Zagreb (Rebro i Šalata) te kao pedijatar radio 6 godina na Odjelu za tuberkulozu Klinike na Šalati, a 1966. preuzeo je vođenje novoga Dojenačkoga odjela na Šalati. Unutar odjela bavio se problematikom probavnih bolesti te je odjel 1971. postao Odjel za gastroenterologiju, a 1986. prerastao u Zavod za gastroenterologiju i prehranu. Primarijus je postao 1973, a 1980. subspecijalizirao je pedijatrijsku gastroenterologiju. Prvi je u nas uveo peroralnu aspiracijsku biopsiju sluznice tankoga crijeva, dok je u novorođenčadi i dojenčadi tu pretragu provodio prvi u tadašnjoj Jugoslaviji. U dojenčadi je uveo i dijagnostičku suprapubičnu punkciju mokraćnoga mjehura, kao i ranu dijagnostiku i ranu habilitaciju cerebralno oštećene novorođenčadi i dojenčadi po metodi Bobath, što se dotad nije primjenjivalo. Više je puta bio na usavršavanjima i kao gost profesor na Cornell University u SAD i u Njemačkoj, gdje je u Münchenu i Kölnu dvije godine bio Humboldtov stipendist te u dva navrata gostujući profesor. Aktivno je (i kao pozvani predavač) sudjelovao na mnogim domaćim i inozemnim skupovima. Bio je predsj. zagrebačkoga ogranka Pedijatrijskoga društva. Utemeljio je Društvo za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu, kojem je bio predsj. deset godina (1994–2004). Bio je suutemeljitelj i član Društva hrvatskih Humboldtovaca (1992) i u dva mandata član njegova Upravnoga odbora. Bio je predsj. i član više povjerenstava Medicinskoga fakulteta. Primio je više priznanja i odlikovanja (Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, dvije diplome Medicinskoga fakulteta, diploma Pedijatrijskoga društva). Bio je počasni član Hrvatskoga liječničkog društva i član Njemačkoga pedijatrijskog društva te član Društva za TBC i plućne bolesti te redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i njezina Senata. Objavio je više od 200 stručnih i znanstvenih radova, obuhvativši gotovo sva područja pedijatrije, a posebice pedijatrijske gastroenterologije. Napisao je i više poglavlja stručnih monografija (Klinička pedijatrija. Beograd–Zagreb 1987; Bolesti probavnog sustava. U: Pedijatrija. Zagreb 1994). Bio je u braku s pedijatricom Anom Votava-Raić, a iz prvoga je braka imao sina Aleksandra.
DJELA: Tuberkuloza dječjeg uzrasta. Zagreb 1974. – Pedijatrijska gastroenterologija (ur. s A. Votava-Raić). Zagreb 2002. – Isječci iz života jednog pedijatra. Zagreb 2009.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – Podaci o ulazniku A. Votava-Raić.
LIT.: Raić, Fedor. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Raić, Fedor. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007.